Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3389/20 (M. L.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3389/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M.
Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3389/20, rješavajući apelaciju Marinka Lovre, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Marinko Lovre protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 064303 20 Kž 2 od 1. jula 2020. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Marinko Lovre (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Jasminka Jovišević advokat iz Banjaluke, podnio je 14. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 064303 20 Kž 2 od 1. jula 2020. godine.
2. Osporenom presudom Okružnog suda odbijena je kao neosnovana žalba Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru, dok je djelimičnim uvažavanjem žalbe apelanta i žalbe branioca apelanta preinačena presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 064303 18 K od 17. februara 2020. godine u pravnoj kvalifikaciji, odluci o krivičnoj sankciji i mjeri bezbjednosti, na način da su radnje apelanta činjenično opisane u izreci prvostepene presude pravno kvalifikovane kao krivično djelo „nesavjesno pružanje ljekarske pomoći“ iz člana 197. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, za koje krivično djelo je apelant shodno članu 197. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok je ukiuta mjera bezbjednosti „zabrana obavljanja poziva djelatnosti ili dužnosti“ iz člana 60. Krivičnog zakonika Republike Srpske koja je apelantu izrečena prvostepenom presudom. U preostalom dijelu je prvostepena presuda (kojom je apelant oglašen krivim za radnje činjenično opisane izrekom prvostepene presude, a oštećena S.S.S. je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnični postupak, te je naloženo apelantu da plati troškove krivičnog postupka u novčanom iznosu) ostala neizmijenjena.
3. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je protiv presude Okružnog suda od 1. jula 2020. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti 7. augusta 2020. godine i da je postupak u toku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka - zahtjeva za zaštitu zakonitosti od strane apelanata, u toku pred Vrhovnim sudom, a apelant nije obavijestio Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku.
8. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.
9. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 53/12, 91/17 i 66/18). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužitelj, osuđeni i branitelj mogu podnijeti protiv pravosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević