Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3499/20 (S. O.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3499/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3499/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Slavko Ognjenović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slavko Ognjenović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 033539 19 Kri od 15. septembra 2020. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Ognjenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Dejan Bogdanović advokat iz Bijeljine, podnio je 24. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 033539 19 Kri od 15. septembra 2020. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio Sudu BiH da za potrebe predmeta broj S1 1 K 033539 19 Kri u što hitnijem roku zatraži od Saveza logoraša BiH kompletan spis sa popisom dokumenata (izjave svjedoka A1 na okolnosti bitne za utvrđivanje statusa i dobijanje uvjerenja te druge dokaze uz izjavu) iz kojih je Savez zaključio da postoje razlozi da se izda uvjerenje na ime oštećene A1 od 15. aprila 2008. godine. Da Sud BiH za potrebe predmeta broj SI 1 K 033539 19 Kri u što hitnijem roku zatraži od strane Saveza logoraša BiH dostavljanje Pravilnika o utvrđivanju statusa logoraša BiH koji se kao pravni osnov pominje u uvjerenju od 15. aprila 2008. godine. Da se po pribavljanju prethodno tražene dokumentacije omogući odbrani uvid u istu i kopiranje te dokumentacije“.

2. Osporenim Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 033539 19 Kri od 15. septembra 2020. godine, donesenim na glavnom pretresu u predmetu broj S1 1 K 033539 19 Kri (Paprica Radovan i drugi), odbijen je prijedlog branioca apelanta (drugooptuženog u konkretnom predmetu) za pribavljanje dokaza koji se odnose na „određene informacije, dokumentaciju Saveza logoraša BiH i Pravilnik o utvrđenju statusa logoraša BiH koji se pominje u navedenom uvjerenju (o statusu logoraša) kao pravni osnov“.

3. Sud BiH je naveo da se predmetni dokazi „uglavnom odnose“ na okolnosti pod kojima je svjedok A1 dobio status logoraša, te da predmetni prijedlog branioca apelanta nije prihvaćen jer ponovno saslušanje tog svjedoka, oštećene A1, Sud BiH smatra nepotrebnim, jer je u dosadašnjem toku postupka pribavljeno dovoljno činjenica i okolnosti vezanih za status svjedoka A1, te jer je taj svjedok saslušan kako direktno, tako i unakrsno i kojom prilikom je dao „sve relevantne činjenice, odnosno okolnosti prilikom svog svjedočenja“.

Apelacioni navodi

4. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasno stanovište da se na pitanje ima li apelant, ili hoće li imati pravično suđenje pred redovnim sudovima, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu s praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pitanje da li je poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).

8. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da osporeno rješenje Suda BiH, kojim je odbijen prijedlog branioca apelanta za pribavljanje određenih dokaza, ne predstavlja konačnu odluku o utvrđivanju osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelanta u toku pred Sudom BiH. Dakle, iz navedenog proizlazi da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3499/20 (S. O.) | Sudska praksa | Aktio