Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3512/20 (S. L.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3512/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3512/20, rješavajući apelaciju Slavka Lovrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Lovrića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 51 0 Rs 116279 17 Rev od 26. maja 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 116279 17 Rsž od 22. juna 2017.
godine i presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 116279 16 Rs od 5. januara 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Lovrić iz Travnika (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Berina Krnjić advokatica iz Travnika, podnio je 28. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 Rs 116279 17 Rev od 26. maja 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 116279 17 Rsž od 22. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 116279 16 Rs od 5. januara 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 116279 16 Rs od 5. januara 2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta radi poništenja rješenje tuženog Srednjebosanskog kantona, MUP-a SBK, kojim je utvrđen prestanak radnog odnosa apelanta i utvrđen gubitak čina samostalni inspektor. Shodno tome odbijen je i zahtjev kojim bi tuženi bio obavezan da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove policijskog službenika koje je obavljao prije spornih rješenja. Odbijen je i zahtjev da mu tuženi isplati, na ime plaća, iznos od 10.940,48 KM sa zakonskim zateznim kamatama i uplati doprinose u korist MIO/PIO FBiH u iznosu od 7.583,12 KM. Istovremeno, obavezani su tužitelji (među kojima i apelant) da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.010,39 KM, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 116279 17 Rsž od 22. juna 2017. godine, odbijena je žalba apelanta i potvrđena prvostepena presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 Rs 116279 17 Rev od 26. maja 2020. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Tužitelji u ovom sporu su formalni (obični) suparničari (član 362. stav 1. tačka 2 u vezi sa članom 365. ZPP-a), pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru. Primijenjeno na slučaj predmeta vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude koje revidira apelant, vrijednost ne dostiže imovinski cenzus preko 30.000,00 KM (10.940,48 KM se odnosi na isplatu plaća a 7.583,12 KM se odnosi na isplatu doprinosa za PIO/MIO), koji je propisan kao kriterij dozvoljenosti revizije u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a, pa revizija po zakonskom osnovu nije dozvoljena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 116279 17 Rsž od 22. juna 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 Rs 116279 17 Rev od 26. maja 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 116279 17 Rsž od 22. juna 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 Rs 116279 17 Rev od 26. maja 2020. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 116279 17 Rsž od 22. juna 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. septembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 116279 17 Rsž od 22. juna 2017. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević