Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2203/19 (M. J. i B. Č.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršenje
- Pristup sudu
- Ratna šteta
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2203/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2203/19, rješavajući apelacije Mile Jukića i Borislava Ćurguza, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
Mile Jukić zbog neizvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 215021 15 P od 4. aprila 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 215021 16 Gž od 23. novembra 2017. godine, te protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 275447 19 Gž od 16. aprila 2019. godine i Borislav Ćurguz zbog neizvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 1093407 10 P od 12. jula 2011. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 093407 11 Gž od 8. maja 2012. godine, te protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 144447 19 Gž od 13. marta 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 2203/19
1. Mile Jukić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 215021 15 P od 4. aprila 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 215021 16 Gž od 23. novembra 2017. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužioca (S.J.), te je obavezana Republika Srpska da tužiocu nadoknadi materijalnu štetu iz osnova mobilizacije traktora, koji je naredbom Ratnog predsjedništva Skupštine opštine Glamoč od 14. novembra 1994. godine za potrebe odbrane oduzet od tužioca, tako da je obavezana tužena da apelantu isplati iznos, preciziran u navedenoj presudi, i troškove parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 275447 19 Gž od 16. aprila 2019. godine. Navedenim rješenjem Okružnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 275447 17 I od 4. decembra 2018. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika uložen protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 275447 17 I od 15. januara 2018. godine, te je navedeno rješenje o izvršenju izmijenjeno, između ostalog, u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate glavnog duga i zakonske zatezne kamate i određeno izvršenje u apelantovu korist radi naplate glavnog duga na ime materijalne štete u iznosu od 3.067,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. novembra 1994. godine do isplate na način da se navedeno potraživanje koje se odnosi na isplatu glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom izmiruje u gotovini, i to u obimu definisanom u budžetu RS za ovu namjenu, u skladu sa propisima o izvršenju budžeta, a izmirenje cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina, dok će se zakonska zatezna kamata obračunati u postupku verifikacije a najviše do iznosa glavnog duga. AP 2204/19
2. Borislav Ćurguz (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 1093407 10 P od 12. jula 2011. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 093407 11 Gž od 8. maja 2012. godine, kojom je apelantu dosuđen određeni novčani iznos i obavezana Republika Srpska da mu isplati u tim presudama preciziran novčani iznos na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove po različitim osnovima, te protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 144447 19 Gž od 13. marta 2019. godine. Navedenim rješenjem Okružnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 144447 12 I od 20. septembra 2018. godine u osporenom dijelu kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika, te izmijenjeno Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 144447 12 I od 8. juna 2012. godine u dijelu kojim je određeno izvršenje radi isplate glavnog potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom apelantu na način da će se namirenje potraživanja izvršiti u periodu od najmanje 20 godina, u skladu sa odredbama člana 14a. stav 4 Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, a zakonska zatezna kamata se obračunava u toku verifikacije, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vlade Republike Srpske - Kancelarija pravnog predstavnika (u daljnjem tekstu: Vlada RS) zatraženo je 20. septembra 2019. godine da dostavi odgovore na apelacije.
4. Vlada RS (Ministarstvo finansija) je 17. oktobra 2019. godine dostavila tražene odgovore.
Uvodne napomene
5. U predmetu broj AP 2204/19 apelant je Ustavnom sudu ranije podnio apelaciju zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju Osnovnog suda. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1264/13. Ustavni sud je donio grupnu odluku broj AP 1229/10 od 12. juna 2013. godine kojom je obuhvaćena i predmetna apelacija koju je usvojio i utvrdio povredu apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je odluku dostavio Vladi RS, koju je obavezao da izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava RS naplate svoja potraživanja u što kraćem roku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1229/10 od 12. juna 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2203/19 i AP 2204/19 (ukupno dva predmeta) u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2203/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti da brže i ekonomičnije donese odluku o apelacijama bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
8. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, Osnovni sud je donio rješenja o izvršenju (koja su vezana za naknadu materijalne i/ ili nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine-ratna šteta) kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka Republike Srpske kao izvršenika.
9. Apelanti osporavaju rješenja Okružnog suda kojim su odbijene njihove žalbe protiv rješenja Osnovnog suda u dijelu kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika izjavljen na navedena rješenja o izvršenju Osnovnog suda i kojim su rješenja o izvršenju izmijenjena u skladu s odredbama člana 14a) važećeg Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14), te je određeno izvršenje na način da se izmirenje predmetnog duga u gotovini treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina. U obrazloženju osporenih rješenja navedeno je, između ostalog, da se predmetna potraživanja odnose na potraživanja naknade štete nastale u ratnom periodu, da se smatraju unutrašnjim dugom, te da je Zakonom o unutrašnjem dugu propisan postupak naplate predmetnih potraživanja. Dalje je navedeno da Zakon o unutrašnjem dugu predstavlja lex specialis propis u skladu s kojim se vrši isplata potraživanja naknade materijalne i nematerijlane štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, koja su priznata pravosnažnim sudskim odlukama, kao i da je navedeni zakon stupio na snagu 23. jula 2004. godine i da je njime uređen postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima i određeno da se izmirenje unutrašnjeg duga vrši u skladu sa odredbama tog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.
10. Prema stanju spisa, predmetna rješenja o izvršenju nisu sprovedena.
IV.Apelacije a)Navodi iz apelacija
11. Apelanti smatraju da im je, zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka kojim su im dosuđena određena novčana potraživanja na ime naknade ratne štete, te osporenim rješenjima, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti su se pozvali i na kršenje prava na pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelanti, između ostalog, navode da su njihova potraživanja utvrđena u fiksnim iznosima pravosnažnim sudskim presudama, te da izvršni sudovi nisu ovlašćeni da donose rješenja koja nisu u skladu s izvršnim ispravama, niti su ovlašćeni da mijenjaju predmet i sredstvo izvršenja bez saglasnosti apelanata. Takođe su naveli da je tužena strana donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS, ali da je taj zakon o izmjenama i dopunama donesen nakon donošenja pravosnažnih sudskih odluka kojima je apelantima naknada dosuđena u fiksnom novčanom iznosu, a da tim zakonom nije predviđena njegova retroaktivna primjena na slučajeve koji su pravosnažno okončani. Apelanti smatraju da se donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Rebulike Srpske ukazuje na namjeru da se onemogući apelantima da na bilo koji način naplate dosuđenu naknadu tako da im dosuđene novčane iznose nematerijalne i materijalne štete žele isplatiti emisijom dugoročnih obveznica sa rokom dospijeća 13 godina ili rokom dospijeća do 20 godina. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, kao i naknadu troškova postupka sastavljanja apelacije.
b) Odgovori na apelacije
12. Vlada RS (Ministarstvo finansija) je dostavila odgovore u kojim je navela kada je predmetna rješenja o izvršenju zaprimila i evidentirala u bazi podataka, pod kojim rednim brojem se nalaze, te da su navedeni sudski predmeti u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) kategorisani kao unutrašnji dug - ratna šteta. Dalje je navela da potraživanja po predmetima (u AP 2203/19 koje iznosi 3.067,00 KM, a u AP 2204/19 iznosi 21.000,00 KM) nisu realizovana zbog toga što u skladu sa navedenim zakonskim propisom nisu dospjela na realizaciju u skladu sa Planom isplata, niti su apelant Borislav Ćurguz i ranije imenovani tražilac izvršenja (S.J.) dostavili neophodnu dokumentaciju za realizaciju rješenja o izvršenju putem emisije obveznica. Ističe da bi, u skladu sa Planom isplate ratne štete, predmeti apelanata došli na red za isplatu – predmet broj AP 2203/19 u gotovini 2031. godine, dok bi predmet broj AP 2204/19 došao na red za isplatu u gotovini 2026. godine, te da će troškovi postupaka i troškovi izvršenja biti realizovani kao ostalo potraživanje u skladu sa članom 14a. stav 1 Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14). Ukazuje da će se, ukoliko pojedina lica čija su potraživanja sastavni dio Plana isplate budu zahtijevala izmirenje ratne štete putem emisije obveznica, stvoriti mogućnosti realizacije više sudskih predmeta u konkretnoj godini isplate, ali da bi i dalje bio poštovan redoslijed izvršenja. Osim toga, za predmet broj AP 2203/19 Ministarstvo finansija je navelo da nije zaprimilo rješenje o nasljeđivanju iza S.J., te da je izvršena provjera zaprimljene dokumentacije u Ministarstvu finansija i da apelant (ukoliko je on nasljednik) nije dostavio rješenje o nasljeđivanju i izjavu za realizaciju pograživanja putem emisije obveznica. U predmetu broj AP 2204/19 je, takođe, navedeno da, ukoliko se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske, može se redoslijed izmirenja izvršavati i brže - može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini, te da bi tako bio revidiran raspored izvršenja po godinama, ali bi i dalje bio poštovan redoslijed izvršenja, sve u skladu sa generalnim kriterijumima Plana isplate, kao i da stranke imaju pravo izbora da se odluče za realizaciju potraživanja putem Plana isplate u gotovini ili putem emisije obveznica. V.Relevantni propisi
13. Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02 - ispravka, 30/02 - ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05 i 48/11) u relevantnom dijelu glasi:
IV. PRAVA I DUŽNOSTI REPUBLIKE
Član 66.
Prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi.
Ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova su i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa.
V. ORGANIZACIJA REPUBLIKE
Član 69.
Državna vlast u Republici organizuje se na načelu podjele vlasti.
[...] Izvršnu vlast vrši Vlada.
[...].
14. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27. stav 1.
(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
15. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1. stav.1.
(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.
Član 3. stav 1. tačka v) (1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM.
Član 7. st. 2. i 3.
(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu provešće se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.
(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.
Član 11.
(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19.
juna 1996. godine („Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09). (2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.
Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama na osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14a.
(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20.
maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanjima u gotovini.
(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenuju se opšti kriterijumi:
a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i
b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.
(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.
(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992.
do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.
VI.Dopustivost
16. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u svojoj novijoj praksi identično pravno pitanje – nesprovođenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske, odnosno nemogućnost da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj razmatrao u predmetu broj AP 4769/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4769/16 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4769/16 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti predmetnih apelacija, poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
17. U konkretnim slučajevima apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima, tj. zbog nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i/ili nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
18. Ustavni sud primjećuje da je odredbama člana 11 Zakona o unutrašnjem dugu propisano da „materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM…“, da je odredbama člana 14a stav 1 istog zakona, između ostalog, propisano da „obaveze propisane članom 11 ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini“, te da je odredbama istog člana stav 4 propisano da „obaveze iz stava 1 ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina“. Dakle, Zakonom o unutrašnjem dugu Republika Srpska je utvrdila visinu duga i obavezala se da će ga izmiriti u periodu od najmanje 20 godina.
19. Ustavni sud, takođe, primjećuje da je Vlada Republike Srpske (Ministarstvo finansija) dostavila odgovor u kojem je navela podatke za navedene predmete (broj rješenja o izvršenju, broj pod kojim je evidentiran u bazi podataka i godinu za kada je planirana isplata potraživanja). Naime, Ministarstvo finansija je navelo da bi, u skladu sa Planom isplate ratne štete predmet broj AP 2203/19 došao na red za isplatu u gotovini 2031. godine, dok bi predmet broj AP 2204/19 došao na red za isplatu u gotovini u toku 2026. godine.
20. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na odgovor Ministarstva finansija Republike Srpske dostavljen na apelacije koje su razmatrane u citiranoj Odluci broj AP 4769/16. U navedenoj odluci, tačka 27. je navedeno: "[...] sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju se u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku“. Osim toga, navedeno je da su pred Evropskim sudom vođeni postupci protiv Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno na povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. U saradnji s Evropskim sudom Republika Srpska je konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga. S obzirom na navedeno, Republika Srpska je 15. septembra 2016. godine donijela novi Plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Naime, navedenim planom predviđa se izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Presude primljene do kraja 2004. godine, kod kojih je već došlo do kašnjenja dužeg od 10 godina u vrijeme donošenja presude Đurić i drugi, bile bi izvršene tokom 2016. godine pod uslovom da su povjerioci dostavili potrebnu dokumentaciju. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 € na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema Planu izmirenja. Presude primljene nakon 15. septembra 2016. godine izvršiće se pod istim uslovima nakon izvršenja presuda uključenih u Plan izmirenja. Komitet ministara Savjeta Evrope koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava smatra da revidirani plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava prema Konvenciji. Osim toga, Ministarstvo u odgovoru napominje da, ukoliko je tražilac izvršenja saglasan da se njegovo izvršenje izmiri emisijom obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu, potrebno je da popuni i ovjeri obrazac izjave i formular s ličnim podacima i dostavi ga Ministarstvu finansija Republike Srpske. Dalje su naveli da nijedna stranka nema prioritet u odnosu na ostale, što znači da će tražioci izvršenja sa navedenih izvršnih rješenja koji su prikazani u tabeli, koja je dostavljena u prilogu dopisa, imati iste prethodno navedene mogućnosti. Osim toga, ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske, može se redoslijed izmirenja izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini. Na kraju je istaknuto da stranke prilikom donošenja odluke o načinu realizacije njihovog potraživanja po osnovu ratne štete imaju u vidu prednosti emisije obveznica, odnosno da sve obveznice koje emituje Republika Srpska kotiraju na Banjalučkoj berzi a.d. Banja Luka i njima je moguće trgovati, mogu se izmiriti poreske obaveze nastale do 31. decembra 2007. godine, otkupljivati stanovi do 60% vrijednosti i otkupljivati poslovne zgrade, poslovne prostorije i garaže, te plaćati naknada za legalizaciju objekata u skladu sa važećim propisima.
21. Nadalje, u citiranoj odluci broj AP 4769/16 Ustavni sud je ukazao da je Evropski sud u predmetu Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, aplikacija broj 15663/12, odluka od 14. marta 2017. godine), razmatrajući aplikaciju podnesenu zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete, jednoglasno odlučio izbrisati aplikaciju s liste predmeta, jer sud ne vidi posebne okolnosti u pogledu poštovanja ljudskih prava utvrđenih u Konvenciji i njenim protokolima koje bi zahtijevale nastavak razmatranja ovog slučaja. U navedenoj odluci Evropski sud, podsjećajući da je u presudi Đurić i drugi pohvalio Plan izmirenja iz oktobra 2012. godine koji je predvidio vremenski okvir izvršenja u trajanju od 13 godina, smatra da se novim planom izmirenja od 15. septembra 2016. godine Republika Srpska vratila tom prijedlogu. Nadalje, Evropski sud smatra da je tužena država implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi u skladu s Konvencijom, što je, takođe, i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Evropski sud smatra da će se konačna presuda u korist aplikanata izvršiti prema novom planu izmirenja, što je u skladu s članom 6 stav 1 Konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.
22. Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4769/16 u cijelosti odnose i na ove konkretne slučajeve, pa se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca koji imaju dosuđena potraživanja na teret budžeta Republike Spske po osnovu ratne štete, da svoja potraživanja naplate u razumnom roku, tako da je evidentno da će apelanti, a u skladu s preduzetim mjerama, moći u dogledno vrijeme naplatiti svoja potraživanja prema Planu od 15. septembra 2016. godine, koji u smislu navedene prakse pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. Ostali navodi
23. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Međutim, s obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te imajući u vidu da apelanti, osim paušalnih navoda, nisu ponudili argumente ni dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je došlo do povrede navedenih prava, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju navedenih prava neosnovani.
24. U pogledu zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizilazi da te troškove snose isključivo apelanti.
VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je evidentno da je Planom izmirenja unutrašnjeg duga po osnovu ratne štete od 15. septembra 2016. godine postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca koji imaju dosuđena potraživanja po osnovu ratne štete na teret budžeta Republike Srpske da svoja potraživanja naplate u razumnom roku. Apelanti će, u skladu sa preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja u doglednom roku, prema Planu izmirenja unutrašnjeg duga, koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu i da zbog toga u datim okolnostima apelanatima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao ni pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
26. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević