Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2944/20 (M. S.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2944/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2944/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mario Sesar, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mario Sesar protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Širokomu Brijegu broj 08 0 Reg 004828 19 Pž od 1. lipnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mario Sesar (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Širokoga Brijega, kojega zastupa Ivan Tomić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 13. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Širokomu Brijegu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 Reg 004828 19 Pž od 1. lipnja 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda u Širokomu Brijegu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 30. rujna 2019. godine odbačen je zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je neutemeljen upis u sudski registar osobe (D.B.) u postupu registra od 22. rujna 2008. godine, jer pravnu osobu (Bošnjak Komerc d.o.o. Široki Brijeg) u tomu postupku nije zastupala ovlaštena osoba, te da se brišu sve izmjene u registru privrednih društava izvršene na temelju tog rješenja, uz istodobni povrat prijašnjega stanja.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda priziv apelanta je odbijen te prvostupanjsko rješenje potvrđeno u cijelosti.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 68. st. 2. i st.
3. Zakona o registraciji poslovnih subjekata propisano da osoba koja ima pravni interes može mjerodavnome registarskome sudu podnijeti zahtjev za brisanje neutemeljenoga konačnoga upisa, koji se može podnijeti u roku od 15 dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 90 dana od dana objave u Službenim novinama. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 69. istoga Zakona propisano da će mjerodavni registarski sud brisati neutemeljeni upis na zahtjev osobe koja ima pravni interes ili po službenoj dužnosti u slučaju da se u postupku utvrdi da je upis izvršen bez podnošenja propisane isprave, da su nakon donošenja rješenja o upisu propisani drugi uvjeti za registraciju poslovnoga subjekta, a poslovni subjekt je propustio uskladiti te uvjete u propisanome roku, te u drugim slučajevima u kojima je po zakonu upis bio nedopustiv ili je naknadno postao nedopustiv. Kantonalni je sud istakao da je pravomoćnim rješenjem Općinskoga suda od 22. rujna 2008. godine dozvoljen upis promjena u registar, pristupanjem novoga člana društva, temeljem presude Općinskoga suda od 13. prosinca 2007. godine, tako da su osnivači (M.B. i D.B.) sa sudjelovanjem u kapitalu od po 50%. Kantonalni je sud istakao da kako naprijed navedena presuda nije ukinuta niti preinačena, a niti je na drugi način stavljena izvan snage, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da je zahtjev za brisanje upisa podnijet izvan zakonskoga roka, i da ne stoje razlozi za brisanje po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 69. Zakona o registraciji poslovnih subjekata.
Apelacioni navodi
5. Iako izričito ne navodi u predmetnoj apelaciji, apelant smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnoga suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. U svezi s tim, Ustavni sud konstatira da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira da svatko ima pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obveze. Pojam građanskih prava i obveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakome predmetu (vidi Europski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. srpnja 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. lipnja 1978. godine, stavak 88.). Ključna stvar kod određivanja da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obveze (vidi Europski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. listopada 1989. godine, stavak 47.).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-146/05 od 20. prosinca 2005. godine, AP-1455/12 od 17. lipnja 2015. godine, AP-3850/16 od 18. srpnja 2017. godine, AP-4336/17 od 11. rujna 2018. godine, AP-1186/20 od 22. travnja 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar - registar podataka i da se u takvome postupku ne odlučuje o stjecanju ili gubitku prava sudionika, zbog čega članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u svezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretni predmet. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova prava i obveze. Budući da garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević