Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2947/20 (V. J.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2947/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2947/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Vladimir Jović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vladimir Jović protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci broj 75 0 Rs 045085 18 Rsž od 23. travnja 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Jović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Jezera, kojega zastupa Dalibor Mrša, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 11. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 75 0 Rs 045085 18 Rsž od 23. travnja 2019. godine.
2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1824/19 od 10. rujna 2019. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je podnio apelant protiv Rješenja Okružnoga suda od 23. travnja 2019. godine. Imajući u vidu da je Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 75 0 Rs 045085 19 Rev od 28. svibnja 2020. godine revizija protiv navedenog rješenja odbačena kao nedozvoljena, Ustavni sud konstatira da je revizija u ovome slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedeno rješenje Okružnoga suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Presudom Osnovnoga suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) od 28. kolovoza 2018. godine poništeno je kao nezakonito rješenje o prestanku radnoga odnosa od 7. travnja 2017. godine, i utvrđeno je da se ima smatrati da je apelant kod tuženice (Opština Jezero) zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, preobražajem radnoga odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme. Nadalje, tuženica je obvezana da izvrši vraćanje apelanta u radni odnos na neodređeno vrijeme, te da mu na ime izgubljenih plata isplati određeni iznos za određeno vremensko razdoblje, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
4. Osporenim rješenjem Okružnoga suda, povodom priziva tuženice i po službenoj dužnosti, ukinuta je presuda Osnovnoga suda od 28. kolovoza 2018. godine, a tužba je odbačena kao nepravovremena.
5. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnoga postupka iz čl. 209. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP), na koju je ovaj sud dužan da pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 221. ZPP. Okružni je sud istakao da je tužba podnesena radi poništena rješenja tuženice od 7. travnja 2017. godine, kojom je utvrđeno da apelantu kao službeniku u jedinici lokalne samouprave, zaposlenom na određeno vrijeme na radnome mjestu komunalni policajac, prestaje radni odnos zbog proteka vremena na koje je zaposlen. Okružni je sud istakao da je protiv toga rješenja apelant 18. svibnja 2017. godine podnio žalbu Odboru za žalbe, ali o toj žalbi nije odlučeno. Okružni je sud istakao da je prema odredbi čl. 151. st. 7. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinica lokalne samouprave propisano da, ako Odbor za žalbe nije odlučio po žalbi iz osnova utvrđenih čl. 151. st. 1. tog Zakona, u rokovima propisanim Zakonom, službenik može podnijeti tužbu nadležnomu sudu u roku od 30 dana od isteka roka za rješavanje po žalbi. Okružni je sud istakao da kako je apelant žalbu podnio 18. svibnja 2017. godine, to je Odbor za žalbe bio dužan da o istoj odlučio u roku od 30 dana, a najkasnije sa 19. lipnja 2017. godine. Okružni je sud istakao da je rok za podnošenje tužbe tekao do 19. srpnja 2017. godine, a pošto je predmetna tužba podnesena tek 8. rujna 2017. godine ista nije pravovremena, pa je sud bio dužan istu da odbaci.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
9. U konkretnome slučaju, apelant je propustio da podnese tužbu nadležnome sudu u roku od 30 dana od isteka roka za rješavanje po žalbi koju je izjavio na rješenje tuženice, a o kojoj Odbor za žalbe nije odlučio, sukladno odredbi čl. 151. st. 7. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinica lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 97/16). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević