Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3376/20 (D.P. i V.E.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Izvršni postupak
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3376/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3376/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli D. P. i V. E., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

D. P. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 079981 20 Gž od 2. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 079981 19 P od 10. oktobra 2019. godine;

V. E. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I

093831 20 Gž od 2. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 093831 19 P od 25. februara 2020. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3376/20

1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 11. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 079981 20 Gž od 2. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 079981 19 P od 10. oktobra 2019. godine.

2. Rešenjem Općinskog suda broj 58 0 I 079981 19 P od 10. oktobra 2019. godine usvojen je prigovor izvršenika (Hercegovačko-neretvanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova) pa je izvršenje na namjenskim računima izvršenika proglašeno nedopuštenim, dok je određeno da će se izvršenje na računu izvršenika kod UniCredit bank d.d. Mostar, preciziranog izrekom predmetnog rješenja, provesti kako je određeno rješenjem o izvršenju od 12. marta 2019. godine. Apelant je obavezan da izvršeniku isplati troškove sastava prigovora protiv rješenja o izvršenju u iznosu od 240,00 KM. Općinski sud je obrazložio da je usvojio zahtjev izvršenika za naknadu troškova prigovora obzirom na uspjeh sve na osnovu člana 395 u vezi s članom 386 Zakona o parničnom postupku, te članom 16 stav 5 Zakona o izvršnom postupku

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 10. oktobra 2019. godine (u dijelu kojim je apelant obavezan da izvršeniku isplati troškove izvršnog postupka), Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 I 079981 20 Gž od 2. jula 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je apelant podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda od 17. aprila 2015. godine, te da je prvostepeni sud odredio predloženo izvršenje svojim Rješenjem broj 58 0 Rs 079981 19 I od 12. marta 2019. godine, a protiv kojeg rješenja je izvršenik izjavio prigovor u kojem je naveo da se izvršenje ne može provesti na svim računima izvršenika koje je u prijedlogu za izvršenje naveo apelant, s obzirom da izvršenik ima samo jedan račun sa koga se mogu provoditi izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je, odlučujući o prigovoru izvršenika, pravilno prvostepeni sud donio pobijano rješenje, obavezujući apelanta na naknadu troškova za sastav prigovora protiv rješenja o izvršenju od 12. marta 2019. godine, a u smislu odredaba člana 16. stav (5) Zakona i izvršnom postupku (kojim je propisano da je tražilac izvršenja dužan izvršeniku da nadoknadi neosnovano prouzrokovane troškove), te čl. 388. i 395. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa čl. 12. i 14. Advokatske tarife.

2. AP-3386/20

5. V. E. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čitluka, koju zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijela je 14. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 093831 20 Gž od 2. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 093831 19 P od 25. februara 2020. godine.

6. Rešenjem Općinskog suda broj 58 0 I 093831 19 P od 25. februara 2020. usvojen je prigovor izvršenika (Hercegovačko-neretvanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova) izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 12. septembra 2019. godine, te je predmetno rješenje preinačeno na način da je stavljeno van snage u dijelu koji se odnosi na potraživanje za „jubilarnu nagradu u iznosu od 1.037,08 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. oktobra 2015. godine “ pa je izvršenje u tom iznosu obustavljeno, dok je u preostalom dijelu prigovor odbijen kao neosnovan. Apelant je obavezan da izvršeniku nadoknadi troškove povodom prigovora u iznosu od 240,00 KM.

7. Općinski sud je obrazložio da je usvojio zahtjev izvršenika za naknadu troškova prigovora na osnovu člana 395 u vezi s članom 386 i 387 Zakona o parničnom postupku, te članom 21 Zakona o izvršnom postupku.

8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda 25. februara 2020. godine (u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka povodom prigovora izvršenika), Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 I 093831 20 Gž od 2. jula 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

9. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je izvršenik prigovorom osporavao rješenje o izvršenju samo u dijelu u kojem je izvršenje određeno „radi naplate jubilarne nagrade u iznosu od 1.037,08 KM sa zakonskom zateznom kamatom“, jer je izvršnom ispravom, presudom Općinskog suda od 29. aprila 2016. godine odbijen zahtjev apelantkinje za naknadu jubilarne nagrade. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, cijeneći načelo formalnog legaliteta, shodno odredbama člana 22. Zakona o izvršnom postupku, prigovor izvršenika uvažio i na osnovu člana 49. Zakona o izvršnom postupku rješenje o izvršenju stavio van snage u dijelu u kojem se traži naplata jubilarne nagrade sa zakonskom kamatom i u tom dijelu izvršenje obustavio. Kantonalni sud je naveo da je izvršenik, dakle, uspio sa prigovorom pa je sud izvršeniku pravilno, na njegov zahtjev, dosudio troškove sastava prigovora na osnovu čl. 386., 387. i 395. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa čl. 16. stav (5) i 21. Zakona o izvršnom postupku, u visini koja je propisana čl. 12. i 14. Advokatske tarife.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3376/20.

Apelacioni navodi

11. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, kroz tvrdnje o pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa osporavaju odluku o troškovima postupka, odnosno odluku kojom su obavezani na naknadu troškova sastava prigovora izjavljenih protiv rješenja o izvršenju. Smatraju da odluka o prigovoru suštinski ne mijenja doneseno rješenje o izvršenju, te da su redovni sudovi pogriješili kad su ih obavezali da snose troškove sastava prigovora na rješenje o izvršenju.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3376/20 (D.P. i V.E.) | Sudska praksa | Aktio