Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2661/19 (M. R. i M. R.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2661/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2661/19, rješavajući apelaciju Milanke Radomir i Miloša Radomira, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milanke Radomir i Miloša Radomira podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 186258 18 Rev od 8. maja 2019. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 186258 17 Gž od 10.

novembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milanka Radomir i Miloš Radomir (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Dalibor Mrša, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 24. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 186258 18 Rev od 8. maja 2019. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 186258 17 Gž od 10. novembra 2017. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 186258 17 P od 19. maja 2017. godine obavezana je tužena Addiko bank a.d. Banjaluka, kao pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantima omogući otplatu preostalog dijela kredita u KM valuti po istom kursu koji je primjenjivan pri isplati kredita bez mogućnosti tužene da svojevoljno i proizvoljno mijenja kamatnu stopu. Također, obavezana je tužena da apelantima na ime neosnovanog bogaćenja isplati iznos bliže označen u izreci presude na ime glavnog duga – razlike između uplata apelanata i anuiteta kredita neusklađenih sa tržišnom vrijednošću Libora utvrđenom u periodu od 1. septembra 2007. godine do 31. marta 2017. godine, te iznos preciziran u presudi kao iznos obračunate i dospjele zatezne kamate za više obračunat i naplaćen kredit po osnovu neusklađene vrijednosti Libora s tržišnom vrijednošću od 1. septembra 2007. godine do 31. marta 2017. godine. Isto tako, obavezana je tužena da apelantima na ime neosnovanog bogaćenja isplati iznos bliže označen u izreci presude na ime ukupno obračunatog i naplaćenog kredita po osnovu kursne razlike, u periodu od 1. septembra 2007. godine do 31. marta 2017. godine, te iznos preciziran u presudi kao iznos obračunate i dospjele zatezne kamate za više obračunat i naplaćen kredit po osnovu kursne razlike od 1. septembra 2007. godine do 31. marta 2017. godine, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga za period od 1. aprila 2017. godine pa do isplate. Najzad, obavezana je tužena da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu preciziranom u presudi.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 186258 17 Gž od 10. novembra 2017. godine žalba tužene je djelimično uvažena, te prvostepena presuda preinačena na način što je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena da im omogući otplatu preostalog dijela kredita u KM valuti po istom kursu koji je primjenjivan pri isplati kredita bez mogućnosti tužene da svojevoljno i proizvoljno mijenja kamatnu stopu, te da im na ime neosnovanog bogaćenja isplati iznos preciziran u presudi na ime ukupno obračunatog i naplaćenog kredita po osnovu kursne razlike, u periodu od 1. septembra 2007. godine do 31. marta 2017. godine, te iznos bliže označen u izreci presude kao iznos obračunate i dospjele zatezne kamate za više obračunat i naplaćen kredit po osnovu kursne razlike od 1. septembra 2007. godine do 31. marta 2017. godine, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga bliže označen u izreci presude od 1. aprila 2017. godine pa do isplate, dok je u ostalom dijelu žalba tužene odbijena i prvostepena presuda u preostalom dosuđujućem dijelu potvrđena. Također, obavezana je tužena da apelantima na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos bliže označen u izreci presude (koji je manji od iznosa navedenog u prvostepenoj presudi).

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 186258 18 Rev od 8. maja 2019. godine revizija je odbačena kao nedozvoljena. Naime, u obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnoj situaciji, radi se o nenovčanom zahtjevu, a apelanti su u tužbi kao vrijednost spora označili iznos od 500,00 KM, koji iznos nije izmijenjen, do okončanja postupka. U vezi s tim, ukazano je da navedeni iznos ne prelazi iznos dozvoljenosti revizije iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP. Na kraju, budući da u izjavljenoj reviziji, apelanti nisu stavili prijedlog da se o reviziji odlučuje temeljem odredbe člana 237. stav 3. ZPP, nego su to tek učinili u podnesku dostavljenom direktno Vrhovnom sudu 2. jula 2018. godine - izvan roka za izjavljivanje revizije, Vrhovni sud je naveo da o reviziji nije bilo moguće odlučivati ni po tom osnovu (član 214. stav 4. u vezi sa članom 253. ZPP), pa je temeljem odredbe člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP odlučio kao u izreci presude.

5. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda broj 71 0 P 186258 17 Gž od 10. novembra 2017. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 186258 18 Rev od 8. maja 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda broj 71 0 P 186258 17 Gž od 10. novembra 2017. godine, donesena povodom žalbe tužene protiv prvostepene presude.

8. S obzirom na to da iz apelacije slijedi da je punomoćniku apelanata 28. novembra 2017. godine uručena presuda Okružnog suda 71 0 P 186258 17 Gž od 10. novembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. juna 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je punomoćnik apelanata primio osporenu presudu Okružnog suda broj 71 0 P 186258 17 Gž od 10. novembra 2017. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2661/19 (M. R. i M. R.) | Sudska praksa | Aktio