Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2830/20 (A. T.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2830/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2830/20, rješavajući apelaciju Adnana Tahirovića, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Adnan Tahirović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 517607 20 Kž od 4. lipnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 517607 19 K od 9. travnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Tahirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Damir M. Kočo odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 6. kolovoza 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 517607 20 Kž od 4. lipnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 517607 19 K od 9. travnja 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim (što je pucanjem iz vatrenog oružja izazvao opasnost za živote ljudi) da je počinio kazneno djelo Izazivanje opće opasnosti iz članka 323. stavak 1. Kaznenog zakona F BiH (u daljnjem tekstu KZ F BiH), pa je primjenom navedenih zakonskih odredbi, kao i odredbi članaka 42., 43. i 49. KZ F BiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju mu je na osnovi članka 57. KZ F BiH uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru.

3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je je razmatrajući žalbene prigovore apelantove braniteljice u pogledu utvrđenog činjeničnog stana, između ostalog naveo, da je apelant prigovarao da je svjedok A.D. na ročištu izjavio da na njega nije pucao apelant nego druga osoba (K.O.), a svjedok E.K. je na ročištu izjavio da mu nije poznato tko je pucao na A.D., pa je s tim u vezi apelant smatrao da je sud trebao obrazložiti iz kojih okolnosti prihvaća utvrđene činjenice da je baš apelant pucao u A.D.. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka A.D. i E.K. danim na glavnom pretresu, jer su ovi svjedoci po mišljenju prvostupanjskog suda, drastičnim mijenjanjem iskaza nastojali zaštititi apelanta od kazneno-pravne odgovornosti. Naime, naveo je da je postupajući prvostupanjski sudac osobno zapazio da su ovi svjedoci tijekom svjedočenja na glavnom pretresu sve vrijeme gledali u pravcu apelanta, koje postupanje svjedoka je tumačeno na način da se svjedok ili plaši apelanta ili ima želju da mu promjenom iskaza pomogne da izbjegne krivično-pravnu odgovornost. Na temelju takvog ponašanja svjedoka, Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio da ne pokloni vjeru iskazima danim na glavnom pretresu. Pri tome, naveo je da je prvostupanjska sud također, zapazio da je svjedok A.D. prije postavljanja pitanja od strane tužitelja, odmah rekao da on ne vidi u sudnici počinitelja kaznenog djela, što prema mišljenju Kantonalnog suda govori u prilog opredijeljenosti ovog svjedoka da svoj iskaz odmah promijeni i pokuša pomoći apelantu. Osim toga, naveo je da svjedok A.D. u svom iskazu u istrazi niti jednom riječju nije spomenu osobu koja se zove O.K. (nedvosmisleno se izjasnio da je u njegovom pravcu pucao apelant). U pogledu svjedoka E.K. Kantonalni sud je naveo da je svjedok u iskazu iz istrage oslovljavao jednu od osoba nadimkom, da bi na ročištu svjedok potvrdio da takvim nadimkom oslovljavaju apelanta. Nadalje, naveo je da je neosnovan apelantov prigovor da je proizvoljan zaključak suda da svi dokazi u svojoj ukupnosti dokazuju da dijelovi zrna potiču od pucnjave, jer vještak to nije izjavio. Naime, Kantonalni sud je naveo da je vještak na ročištu objasnio o kojem se oružju može raditi. S tim u vezi, naveo je da je prvostupanjski sud zaključio da bez obzira što vještak nije mogao na pouzdan način utvrditi da dijelovi zrna potiču baš od određenog oružja, svi dokazi u svojoj ukupnosti dokazuju da dijelovi zrna koji su bili predmet vještačenja potiču upravo od pucnjeva apelanta. Konačno, Kantonalni sud je naveo da dovođenjem u vezu, nalaza vještaka s iskazom A.D. iz istrage, kao i iskazom svjedoka E.K. koji je potvrdio da je apelant posjedovao vatreno oružje koje je repetirao i okrenuo u pravcu A.D., nakon čega je čuo pucnje, u svojoj ukupnosti ukazuju na jedini mogući zaključak da je upravo apelant pucao. Stoga je Kantonalni sud zaključio, nakon analize izvedenih dokaza i njhovog dovođenja u međusobnu vezu, da je van razumne sumnje utvrđeno da je apelant preduzeo radnje opisane u dispozitivu osporene presude, odnosno da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Kantonalni sud je razmatrajući žalbene prigovore u pogledu odluke o krivičnoj sankciji našao da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti koje su se stekle na strani optuženog apelanta, kako olakšavajuće (protek vremena, da je otac troje maloljetne djece, te da oštećeni nisu postavili imovinsko pravni zahtjev), tako i otežavajuće (ranija višestruka osuđivanost-devet puta, da je pobjegao s lica mjesta, izbjegavao prisustvo glavnom pretresu zbog čega je dva puta raspisivana potjernica i određena mjera pritvora) te je našao da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se radi o specijalnom povratniku koji u kontinuitetu čini krivična djela s elementima nasilja i da će se svrha kažnjavanja iz člana 42 KZ FBiH postići izrečenom sankcijom. Smatrajući da žalbom nisu dovodeni u pitanje pravilnost i potpunost zaključaka prvostupanjske presude, Kantonalni sud je na osnovu člana 328. ZKP FBiH odbio žalbu braniteljice apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant u suštini smatra da sud nije mogao opažanjem ponašanja svjedoka i stvaranjem profila svjedoka, donositi zaključke, s obzirom da su svjedoci u sudnici izjavili da ne vide osobu koju su vidjeli prilikom izvršenja djela. Pri tome, apelant ističe da je nalaz vještaka bez povezanosti sa drugim dokazima i daje nelogičnu sliku. Također, apelant je isticao da drugostupanjska presuda nije dala odgovor na žalbene navode. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije i povredu članka 14. stavak 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2830/20 (A. T.) | Sudska praksa | Aktio