Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2874/20 (Z. S.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2874/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2874/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zahida Salihović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zahida Salihović zbog neizvršenja Rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-014848/BN od 15. februara 2013. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zahida Salihović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Goražda, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-014848/BN od 15. februara 2013. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 O 012912 09 O od 28. septembra 2009. godine utvrđeno je da je apelantkinja nasljednik ostavitelja S.S. na imovini koja se sastoji od (između ostalog) potraživanja na ime otpremnine kod Šumskog industrijskog preduzeća „Maglić“ Foča.
3. Rješenjem Ministarstva broj 05/5-014848/BN od 15. februara 2013. godine priznato je S.S. (predniku apelantkinje) pravo na otpremninu u visini 3,00 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca, prije mjeseca u kome je imenovanom priznato pravo na otpremninu, odnosno mjeseca u kojem se vrši isplata otpremnine, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, te je određeno da će se isplata otpremnine vršiti kada se obezbijede sredstva za te namjene. U obrazloženju predmetnog rješenja Ministarstvo je navelo da je S.S. blagovremeno podnio zahtjev za isplatu otpremnine i da mu je radni odnos nezakonito prestao 3. aprila 1992. godine kod poslodavca Šumskog industrijskog preduzeća „Maglić“ Foča. Poukom o pravnom lijeku, sadržanom u navedenom rješenju, S.S. je poučen da protiv predmetnog rješenja može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema istog.
4. Protiv rješenja Ministarstva od 15. februara 2013. godine nije izjavljena žalba.
5. Prema navodima iz apelacije, predmetno rješenje Ministarstva od 15. februara 2013. godine nije izvršeno do dana podnošenja apelacije.
Apelacioni navodi
6. Apelantkinja smatra da joj je neizvršenjem rješenja od 15. februara 2013. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Relevantni propisi
7. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/02, 87/07-ispravka, 50/10 i 66/18).
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 255.
Izvršenje rešenja donesenog u upravnom postupku sprovodi se radi ispunjenja nenovčanih i novčanih obaveza.
Rešenje doneseno u upravnom postupku izvršava se kad postane izvršno.
Prvostepeno rešenje postaje izvršno:
1)istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena […] Član 258.
Izvršenje se sprovodi protiv lica koje je obavezno da ispuni obavezu (izvršenik). Izvršenje se sprovodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes ili po predlogu stranke kad je to u njenom interesu (tražilac izvršenja).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je rješenjem Općinskog suda od 28. septembra 2009. godine utvrđeno da je apelantkinja nasljednik ostavitelja S.S. na imovini koja se sastoji od potraživanja na ime otpremnine kod Šumskog industrijskog preduzeća „Maglić“ Foča, te da je rješenjem Ministarstva od 15. februara 2013. godine ostavitelju S.S. priznato pravo na predmetnu otpremninu.
11. Ustavni sud dalje zapaža da apelantkinja ističe da joj je, zbog neizvršenja Rješenja Ministarstva broj 05/5-014848/BN od 15. februara 2013. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 258. stav (2) Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/02, 87/07- ispravka, 50/10 i 66/18) propisano da se izvršenje rješenja provodi po prijedlogu stranke, kada je to u njenom interesu. Međutim, apelantkinja, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenula postupak izvršenja predmetnog rješenja Ministarstva od 15. februara 2013. godine, shodno naprijed navedenim zakonskim odredbama. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati ( vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2553/15 od 28. aprila 2016. godine, tač 7. i 8., dostupna na www.ustavnisud.ba
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević