Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2451/20 (N. L.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2451/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2451/20, rješavajući apelaciju Nedeljka Lolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedeljko Lolić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 267214 19 Gž od 6. marta 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 267214 17 Mal od 5. jula 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Lolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 15. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 267214 19 Gž od 6. marta 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 267214 17 Mal od 5. jula 2019. godine.

2. U predmetnom postupku koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužioca (B.L.) i obavezan apelant da mu na ime naknade materijalne štete zbog oštećenja traktora i traktorske prikolice isplati novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka su odbijeni, kao neosnovani. Obavezan je tužilac da nadoknadi apelantu troškove sastava žalbe u novčanom iznosu, dok se u ostalom dijelu ovaj zahtjev apelanta odbija.

3. U obrazloženju osporene presude, Okružni sud je naveo da iz činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da je tužilac vlasnik traktora i traktorske prikolice koji su se od kupovine nalazili kod oca parničnih stranaka, a kojim su se služili po potrebi tužilac i njegov otac do smrti oca 2014. godine. Nadalje proizilazi da je apelant odvezao traktor i prikolicu u dvorište svoje kuće sredinom 2014. godine kod kojeg su se u posjedu nalazili do 10. jula 2017. godine kada su u postupku prinudnog sudskog izvršenja u predmetu prvostepenog suda 710 1 257196 17 1 vraćeni tužiocu u neispravnom stanju sa nedostacima konstatovanim u zapisniku službenog lica Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 01257196 17 E od 10. jula 2017. godine. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud iz nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke i njegovog izjašnjenja na dati nalaz i mišljenje utvrdio cijenu dijelova koji nedostaju na traktoru i traktorskoj prikolici i koje treba zamijeniti u cilju dovođenja traktora i prikolice u stanje minimalne tehničke ispravnosti, kao i cijene mehaničkih radova. Okružni sud je naveo da je prihvatio osnovanim žalbene prigovore apelanta u kojima se poziva na ranije korištenje traktora i prikolice od strane tužioca i vijek trajanja guma na traktoru i prikolici, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe člana 185. stav 1. i 3 . Zakona o obligacionim odnosima dosudio tužiocu štetu za oštećene gume na traktoru i prikolici u visini polovnih cijena koje prema vještaku iznose pola od novonabavnih označenih u nalazu i mišljenju. Okružni sud je naveo da nisu od uticaja navodi apelanta da su sva oštećenja traktora i prikolice posljedica djelovanja vanjskih uslova koji su uticali na djelovanje korozije, potrebu za zamjenu guma i crijeva hidraulike zbog starosti. Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je do oštećenja ovih pokretnih stvari tužioca upravo došlo iz razloga što nisu bile uskladištene za vrijeme dok su se nalazile kod apelanta, već su bile u dvorištu na otvorenom prostoru i izložene vremenskom uticaju, za što je odgovoran apelant, a na navedene okolnosti se izjasnio i vještak mašinske struke.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Apelant navodi da on nije odgovoran za bilo kakvu štetu koja je nastala tužiocu, u situaciji kada nije dokazana ni odgovornost apelanta niti visina štete, a troškovi redovnog održavanja ne predstavljaju štetu koja se može dosuditi protivnoj strani.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2451/20 (N. L.) | Sudska praksa | Aktio