Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3511/20 („MIG ELEKTRO“ d.o.o. Mrkonjić Grad)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Javne nabavke
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3511/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3511/20, rješavajući apelaciju koju je podnio “MIG ELEKTRO“ d.o.o. Mrkonjić Grad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „MIG ELEKTRO“ d.o.o. Mrkonjić Grad protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 033444 20 Uvp od 3. septembra 2020.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „MIG ELEKTRO“ d.o.o. Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanel Nezirić advokat iz Sarajeva, podnio je 28. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 033444 20 Uvp od 3. septembra 2020. godine.
2. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi BiH od 25. jula 2019. godine usvojena je žalba apelanta izjavljena protiv odluke o poništenju postupka javne nabavke od 31. maja 2019. godine, te je predmetna odluka ugovornog organa (Opština Ribnik) poništena i predmet vraćen na ponovni postupak (stav I), usvojen je zahtjev apelanta za povrat uplaćene naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 500,00 KM (stav II), te je usvojen i zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava žalbe po punomoćniku u iznosu od 280,80 KM, dok je u preostalom dijelu predmetni zahtjev u iznosu od 765,18 KM odbijen kao neosnovan (stav III) i obavezan je ugovorni organ da apelantu nadoknadi troškove sastava žalbe po punomoćniku u iznosu od 280,80 KM (stav IV).
3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH) od 24. jula 2019. godine, u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 033444 19 U od 23. juna 2020. godine predmetu tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.
4. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH od 23. juna 2020, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 033444 20 Uvp od 3. septembra 2020. godine predmetni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.
5. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je prvostepeni sud, suprotno navodima apelanta, pravilno odbio kao neosnovan prigovor apelanta kojim se poziva na odredbe Zakona o javnim nabavkama, jer se iste odredbe ne odnose na troškove spora, odnosno vrijednost spora, već se odnose na vrijednosti javne nabavke, odnosno ugovora. Sud BiH je naveo da je, kod nesporne činjenice da je apelant uspio sa žalbom, prvostepeni sud pravilno postupio kada je prihvatio razloge tuženog koji je ocijenio da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe člana 18. stav (2) i člana 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa), a koje odredbe se odnose na nagradu u neprocjenjivim predmetima. Sud BiH je dalje naveo da je odredbama člana 111. stav (1) tačka d) Zakona o javnim nabavkama propisano da Ured za razmatranje žalbi u postupku pravne zaštite može poništiti odluku, postupak ili radnju u dijelu u kojem je povrijeđen zakon ili podzakonski akt, što je tuženi i učinio kada je svojim rješenjem poništio odluku o poništenju postupka javne nabavke, te predmet vratio ugovornom organu na ponovno odlučivanje. Sud BiH je u vezi s tim naveo da, imajući u vidu da je u žalbenom postupku zahtjev apelanta i bio opredijeljen na poništenje odluke o poništenju postupka javne nabavke, to je pravilno uzeto da se radi o neprocjenjivom predmetu, odnosno o predmetu u kome se ne može odrediti vrijednost. Sud BiH je također naveo da se u predmetnom postupku ne mogu primijeniti odredbe Tarife koje se odnose na procjenjive predmete (jer se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu) gdje se nagrada određuje u zavisnosti od vrijednosti spora, pa apelant bez osnova insistira na primjeni odredaba člana 18. stav (6) Tarife.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, kroz navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, osporava odluku o troškovima predmetnog postupka. Apelant smatra da su u konkretnom slučaju troškovi zastupanja trebali biti određeni u „skladu sa članom 12. u vezi sa članom 18. stav (6) Tarife“ jer je postupak javne nabavke „postupak procjenjive vrijednosti“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-10/20 od 22. aprila 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević