Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3539/20 (S. S.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3539/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3539/20, rješavajući apelaciju Smaila Spahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Smaila Spahića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 092863 20 Gž 2 od 8. aprila 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Smail Spahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnio je 29. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 I 092863 20 Gž 2 od 8. aprila 2020. godine.
2. Općinski sud u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 51 0 I 092863 18 I 2 od 24. augusta 2018. godine usvojio apelantov prigovor, „ukinuo rješenje o izvršenju broj 51 0 I 092863 14 I od 6. aprila 2016. godine i ukinuo sve provedene radnje“. Istim rješenjem je naložio tražiocu izvršenja (Mikrokreditna fondacija “EKI” Sarajevo, Filijala u Zenici, pravni slijednik Mikrokreditne organizacije “EKI”, ured u Zenici) da u određenom roku uredi prijedlog za izvršenje od 16. oktobra 2014. godine na način da tražioca izvršenja označi tako da naziv tražioca izvršenja bude u skladu sa izvršnim naslovom na osnovu kojeg se podnosi prijedlog za izvršenje, kao i da prijedlog za izvršenje bude podnesen od lica ovlaštenog po Zakonu ili da se uz prijedlog za izvršenje dostavi punomoć za zastupanje od ovlaštenog lica – zakonskog zastupnika tražioca izvršenja.
3. Apelant je 6. novembra 2018 godine podnio Općinskom sudu prijedlog za protivizvršenje protiv tražioca izvršenja, radi vraćanja iznosa od 4.196,64 KM sa zakonskom zateznom kamatom, koji je zaplijenjen i prenesen na račun tražioca izvršenja po ukinutom rješenju o izvršenju od 6. aprila 2016. godine.
4. Općinski sud je rješenjem broj 51 0 I 092863 18 I 2 od 12. novembra 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 8. aprila 2020. godine, odbio apelantov prijedlog za protivizvršenje od 6. novembra 2018. godine.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud rješenjem od 6. aprila 2016. godine odredio predloženo izvršenje tražioca izvršenja protiv apelanta, na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda od 2. novembra 2010. godine, radi naplate duga u visini od 14.358,70 KM sa sporednim potraživanjima, na penziji apelanta. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud rješenjem od 24. augusta 2018. godine usvojio prigovor izvršenika i odlučio na način kako je naprijed navedeno. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud novim rješenjem o izvršenju od 18. oktobra 2018. godine usvojio uređeni prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja u kojem je označen tražilac izvršenja shodno izvršnoj ispravi, te naveden iznos glavnog duga od 10.311,94 KM (dug od 14.358,70 KM umanjen za iznos 4.046,76 KM koji je provođenjem ranijeg rješenja o izvršenju uplaćen tražiocu izvršenja). Kantonalni sud je naveo da prvobitno rješenje o izvršenju od 6. aprila 2016. godine nije pravosnažno ukinuto ili preinačeno kako to predviđa član 54. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku. Kantonalni sud je naveo da je rješenjem od 24. augusta 2018. godine ukinuto (stavljeno van snage) rješenje o izvršenju od 6. aprila 2016. godine kako bi tražilac izvršenja uredio prijedlog za izvršenje pravilnim označenjem tražioca izvršenja shodno izvršnoj ispravi, te kako bi sud na osnovu tako uređenog prijedloga donio novo, pravilno i zakonito rješenje o izvršenju i nastavio izvršni postupak. Kantonalni sud je naveo da ne može predstavljati razlog za podnošenje prijedloga za protivizvršenje okolnost da je po prvobitnom rješenju o izvršenju zaplijenjen dio novčanih sredstava apelanta i prenesen na račun tražioca izvršenja, jer je nakon ukidanja (stavljanja van snage) prvobitnog rješenja o izvršenju doneseno novo rješenje o izvršenju po uređenom prijedlogu tražioca izvršenja i nastavljen izvršni postupak radi namirenja preostalog duga koji je umanjen za iznos zaplijenjenih i prenesenih novčanih sredstava. Kantonalni sud je naveo da nema razloga da se dozvoli apelantov prijedlog za protivizvršenje, jer je izvršni naslov punovažan pa i dalje postoji apelantov dug prema tražiocu izvršenja.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su u predmetnom postupku pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelant navodi da je u ovoj ovršnoj stvari rješenjem od 24. augusta 2018. nego pravosnažno ukinuto rješenje o izvršenju i ukinute sve provedene radnje koje je proizvelo ukinuto rješenje o izvršenju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević