Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3517/20 (R. C.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pasivna legitimacija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3517/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-3517/20, rješavajući apelaciju Reufa Cetina, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Reuf Cetin protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 085424 20 Gž 2 od 23. srpnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Reuf Cetin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Hajrudin Pokvić odvjetnik iz Bugojna, podnio je 28. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 085424 20 Gž 2 od 23. srpnja 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, obvezan je apelant da ispuni ostatak ugovorene obaveze po ugovoru o prodaji vozila i da sa svoga imena odjavi određeno putničko motorno vozilo i tužitelju preda potvrdu o vlasništvu vozila, te je odlučeno da će u protivnom potvrdu o vlasništvu vozila zamijeniti ova presuda. Osim toga, obvezan je apelant da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza u skladu s člankom 8. i 123. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), utvrdio da su tužitelj i D.C. (sin apelanta) razmijenili vozila u prisustvu majke D.C. (supruge apelanta). Tom prilikom su potpisali ugovore iako D.C. nije imao apelantovu punomoć (na ugovorima potpisao ime apelanta, a ne svoje ime). Kantonalni sud je naveo da iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka D.C., proizlazi da je prodaja predmetnih vozila objavljena putem interneta, da su dogovorili uvjete i zamijenili vozila, da je tužitelj svoje vozilo odjavio i apelantu predao vlasnički list na osnovu koga je apelant vozilo tužitelja registrirao na svoje ime, te ga koristio. Nasuprot tome, naveo je da apelant svoje vozilo nije odjavio niti je tužitelju predao vlasnički list, iz kojih razloga tužitelj to vozilo još nije registrirao. Kako apelant nije ni predlagao dokaze na okolnosti da mu je vozilo ukradeno, niti da je eventualno izgubio osobnu iskaznicu (koju je koristio njegov sin prilikom zaključenja ugovora), pored nesporne činjenice da su sin i supruga apelanta razmijenili vozila tužitelja i tuženog, Kantonalni sud je naveo da je neutemeljen prizivni navod da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Također, naveo je da je apelant imao mogućnosti istaći protu tužbeni zahtjev za isplatu razlike cijene, na koju ukazuje u žalbi, ali to nije učinio, zbog čega ti prizivni navodi nisu cijenjeni. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud dao potpuno i jasno obrazloženje u pogledu prigovora pasivne legitimacije. Naime, Kantonalni sud je ukazao je da je člankom 291 . stavak 1. ZPP propisano da stranka u postupku može biti svaka fizička ili pravna osoba koja ima stranačku sposobnost odnosno da može poduzimati procesne radnje. Od stranačke sposobnosti, kao procesne pretpostavke, treba razlikovati stvarnu legitimaciju (aktivna i pasivna). Dakle, naveo je da postojanje stvarne legitimacije stranke u postupku zavisi od materijalno pravnog odnosa stranke i postavljenog tužbenog zahtjeva. S obzirom na to, naveo je da je apelant bio dužan dokazati da je njegov sin, neovlašteno odvezao njegovo vozilo i zamijenio ga za vozilo tužitelja, odnosno da je bez njegovog znanja i odobrenja uzeo i iskoristio njegovu osobnu iskaznicu prilikom zamjene vozila i potpisivanja ugovora. Pri tome, je naveo da sve i da se radi o poslovodstvu bez naloga (što je apelant želio prikazati), apelant nije osporio činjenicu da je vozilo koje je dobio u zamjenu na osnovu radnji koje je poduzeo njegov sin, registrirao na svoje ime i da ga je koristio, čime su ispunjene pretpostavke propisane člankom 228. Zakona o obligacionim odnosima. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je naveo da je neutemeljen prizivni navod da D.C. nije imao odobrenje za zamjenu vozila i zaključenje ugovora, te da apelant nije pasivno legitimiran. Također, naveo je da je odluka o troškovima postupka, nasuprot prizivnim navodima, donesena pravilnom primjenom odredbi članka 386. stavak . i 387. stav 1. ZPP i relevantnih odredbi Zakona o sudskim taksama. Naime, dosuđeni troškovi se odnose na taksu na tužbu i presudu i troškove prijevoza, na koje ima pravo i stranka koja nema odvjetnika, jer se radi o stvarnim i nužnim izdacima u smislu članka 387. stavak 1 . ZPP.
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje, te proizvoljno odbio prigovor pasivne legitimacije. Pored toga, apelant osporava odluku o troškovima parničnog postupka.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević