Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3572/20 (Gorja Transporti d.o.o. Žepče)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3572/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3572/20, rješavajući apelaciju Gorja Transporti d.o.o. Žepče, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Gorja Transporti d.o.o. Žepče protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 Ip 031290 20 Pž od 15. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Žepču broj 44 0 Ip 031290 20 Ip od 11. juna 2020.

godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Gorja Transporti d.o.o. Žepče protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 Ip 031290 20 Pž od 15. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Žepču broj 44 0 Ip 031290 20 Ip od 11. juna 2020.

godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Gorja Transporti d.o.o. Žepče (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 3. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 44 0 Ip 031290 20 Pž od 15. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Žepču broj 44 0 Ip 031290 20 Ip od 11. juna 2020. godine.

2. Po prijedlogu tražitelja izvršenja (ACE instruance (Switzerland) Limited) je na osnovu izvršne isprave i to Presude Općinskog suda u Zenici od 11. jula 2016. godine koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda u Zenici od 9. januara 2020. godine, doneseno Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Žepču broj 44 0 Ip 031290 20 Ip od 26. maja 2020. godine. Ovim rješenjem sud je odredio predloženo izvršenje zapljenom novčanih sredstava apelanta na transakcijskom računu kod banke i prijenosom tih sredstava na račun punomoćnika tražitelja izvršenja, te popisom, pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelantaputničkih motornih vozila, teretnih motornih vozila i priključnih vozila apelanta i namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom, pa je u tom smislu naloženo nadležnoj službi MUP-a Zeničko-dobojskog kantona da provede zabilježbu izvršenja na putničkim motornim vozilima, teretnim motornim vozilima i priključnim vozilima apelanta iz prijedloga za izvršenje u cilju zabrane otuđenja vozila te o provedenoj zabilježbi da obavijesti sud.

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, djelomično je usvojen prigovor apelanta od 2. juna 2020. godine izjavljen protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Žepču broj 44 0 Ip 031290 20 Ip od 26. maja 2020. godine u dijelu koji se odnosi na popis, pljenidbu, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelanta i dva priključna vozila pobliže označena izrekom rješenja, pa je izvršenje u odnosu na ove pokretne stvari obustavljeno i ukinute su sve provedene izvršne radnje. U ostalom dijelu je prigovor apelanta odbijen kao neosnovan.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanta koji se odnose na to da u pobijanom rješenju o izvršenju nisu pobrojana sredstva i predmeti izvršenja, te da je rješenje o izvršenju nepotpuno. Kantonalni sud je naveo da će se izvršenje i pljenidbeni popis provoditi na pokretnim stvarima koje pripadaju apelantu, pa su u tom smislu neosnovani navodi da sud treba odrediti šta pripada apelantu jer će se o tome voditi računa u toku provođenja izvršnog postupka. Kantonalni sud je ukazao da nisu osnovani ni navodi apelanta da je sud trebao prvo izvršiti zapljenu na transakcijskom računu, jer je pravo tražitelja izvršenja da bira sredstvo kako bi došao do namirenja svoga potraživanja (član 3. stav i. i 2. Zakona o izvršnom postupku), te se radi o dispoziciji ovlaštenja tražitelja izvršenja u smislu prava na izbor sredstava i predmeta izvršenja bez obzira na vrstu potraživanja. Kantonalni sud je naveo i da je u odnosu na navode apelanta koji se tiču postupka revizije po izvršnoj ispravi, da se prvostepeni sud pravilno pozvao na član 239. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku, a istim je propisano da podnesena revizija, kao vanredan pravni lijek, ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena. Kantonalni sud je naveo da je u ovom postupku izvršenje doneseno na osnovu pravosnažne i izvršne presude Kantonalnog suda Zenica broj 43 0 Ps 084588 19 Pž 3 od 9. januara 2020. godine kojom je preinačena presuda Općinskog suda Zenica broj 43 0 Ps 084588 13 Ps od 11. jula 2016. godine, a revizija u pomenutom parničnom postupku je odbijena jer je Vrhovni sud Federacije BiH donio odluku u predmetu broj 43 0 Ps 084588 20 Rev 19. maja 2020. godine (priložena uz odgovor na žalbu). Kantonalni sud je naveo da suprotno navodima apelanta, između tražitelja izvršenja i apelanta ne postoji nikakav usmeni dogovor za odlaganje izvršenja za navedeni period, te da stranke veže samo ugovor, a ne usmeni dogovor čije postojanje apelant nije dokazao. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanta da se vozila nad kojima se traži provođenje izvršenja po osnovu leasinga nalaze kod apelanta, a da su vlasništvo davaoca leasinga, jer apelant ni uz žalbu nije dostavio dokaze o vlasništvu nad pokretnim stvarima, niti to proizilazi iz ugovora o leasingu koje je apelant dostavio kao dokaz. Kantonalni sud je naveo i da se ni žalba ni prigovor apelanta ne zasnivaju ni na jednom razlogu iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku koji sprečava izvršenje, niti nekim drugim razlozima koji bi žalbu i prigovor apelanta činili osnovanim.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini smatra da je u predmetnom postupku došlo do pogrešne primjene prava. Apelant se poziva i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode posebno ne obrazlaže nego ih zasniva na pogrešnoj primjeni prava. Apelant navodi da je konstantno sudu ukazivao da je upisana zabilježba otuđenja na vozilima apelanta nezakonita, te da mu je potrebno da bi mogao opstati i nastaviti poslovanje da sud smanji obim izvršenja na manji obim ili da se briše zabilježba otuđenja. Apelant navodi da se na popisanim stvarima može steći samo založno pravo, a ne zabrana otuđenja, pa smatra da mu je sud ovakvim postupanjem povrijedio i pravo na imovinu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o žalbi apelanta podnesenoj u izvršnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, o njegovim "građanskim pravima ili obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije se odlučivalo u parničnom postupku u kojem su donesene Presude Općinskog suda u Zenici od 11. jula 2016. godine i Presuda Kantonalnog suda u Zenici od 9. januara 2020. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine a)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose, u suštini, na način na koji su redovni sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporene odluke dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba Zakona o izvršnom postupku u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, odnosno da je miješanje u pravo apelanta na imovinu bilo proizvoljno. U odnosu na navod apelanta da je upisana zabilježba otuđenja na vozilima apelanta nezakonita, odnosno da se na popisanim stvarima može steći samo založno pravo, a ne zabrana otuđenja,Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizlazi da je apelant u toku postupka pred prvostepenim i Kantonalnim sudom, koji su donijeli odluke o apelantovom prigovoru i žalbi, isticao ovaj navod, pa se o istom ni prvostepeni ni Kantonalni sud nisu mogli ni izjasniti zbog čega Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluka broj AP-476/04 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ 34/05), ukazuje da ove prigovore apelant ne može s uspjehom prvi put isticati u postupku pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede njegovog prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3572/20 (Gorja Transporti d.o.o. Žepče) | Sudska praksa | Aktio