Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3568/20 (A. M.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izmakla dobit(dobitak)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Nematerijalna šteta
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3568/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3568/20, rješavajući apelaciju Aleksandra Miloševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Miloševića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 053456 20 Rsž 2 od 16. juna 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 053456 19 Rs2 od 13.

decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Milošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, kojeg zastupa Branko Simović advokat iz Podgorice, Crna Gora, podnio je 1. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Rs 053456 20 Rsž 2 od 16. juna 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 053456 19 Rs2 od 13. decembra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obavezan je tuženi (,,Antikorozija“ d.o.o. Gacko) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete (po više vidova) isplati ukupan iznos 6.699,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.070,56 KM, dok je u preostalom dijelu odbijen apelantov tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete po svim vidovima. Osim toga, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi na ime izgubljene zarade, za periode detaljnije navedene u izreci prvostepene presude, isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je apelant, kao radnik tuženog, zadobio povrede na radu. Okružni sud je naveo da je apelantu zbog teške tjelesne povrede utvrđeno umanjenje opće životne aktivnosti od 7%, da je kod apelanta postojalo privremeno umanjenje opće životne aktivnosti kao posljedica psihičkih komplikacija povrede od 5% u trajanju od oko sedam mjeseci i da je apelant mlađe lice, pa je apelantu dosuđena naknada u iznosu od 3.099,55 KM. Okružni sud je naveo da je apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova dosuđena pravična naknada u iznosu od 1.600,00 KM, da je apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha dosuđena pravična naknada u iznosu od 1.200,00 KM, te a je apelantu na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog naruženosti, a radi se o nedostatku koji nije uočljiv trećim licima kada se nosi obuća, dosuđena satisfakcija u iznosu od 800,00 KM. Okružni sud je naveo da je odbijen apelantov tuženi zahtjev za naknadom nematerijalne štete preko dosuđenog ukupnog iznosa od 6.699,55 KM, a imajući u vidu doprinos apelanta nastanku štete od 20%. Okružni sud je naveo da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka za oblasti zaštite na radu Đ.T. utvrđeno da se predmetna nesreća na poslu u kojoj je povrijeđen apelant mogla izbjeći time da je apelant prije davanja komande za uključenje trake tražio od neposrednog rukovodioca da se riješi problem puknute i popriječene lajsne, pa da se onda nastavi sa radom, te da je apelant napravio propuste u vidu komandovanja da se traka pokrene, iako je znao da se lajsna prepriječila i pukla, što je vjerovatno i uzrok havarije koja je izazvala štetnu posljedicu po apelanta. Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud obavezao tuženog da apelantu isplati naknadu za sve vidove nematerijalne štete (član 154. stav 1. i član 200. Zakona o obligacionim odnosima. Okružni sud je naveo da se apelant nalazio na radu kod tuženog po ugovorima o radu na određeno vrijeme, te da je apelantov radni odnos kod tuženog prestao 31. januara 2017.godine istekom ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. decembra 2016.godine, pa je nejasno po kojem osnovu apelant potražuje izgubljenu zaradu. Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud kao kriterij za odluku o troškovima postupka koristio postignuti uspjeh u parnici, jer se troškovi parničnog postupka utvrđuju prema kvalitativnom uspjehu stranaka u postupku, a uzimaju se u obzir samo oni troškovi koji su bili neophodni radi vođenja parnice (član 387. Zakona o parničnom postupku).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) Apelant navodi da mu pripada materijalna šteta u vidu izgubljene zarade za minuli period čiju je visinu utvrdio vještak finansijske struke, da na strani apelanta nema nikakvog doprinosa nastanku ovog štetnog događaja, da je isključivo tuženi kriv što je došlo do povrede apelanta te da je tuženi dužan plaćati apelantu izgubljenu zaradu sve dok apelant ne bude zasnovao ponovo radni odnos. Apelant navodi da je troškove postupka trebalo obračunati i dosuditi apelantu 50%, a ne 20%.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. Ustavni sud također ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3568/20 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio