Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3515/20 (Ž. R.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3515/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-3515/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Žane Raspudić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Žane Raspudić protiv Rješenja Općinskog suda u Čitluku broj 55 0 P 004315 19 P od 17. jula 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Žane Raspudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Biletić Polja, podnio je 28. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Čitluku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 55 0 P 004315 19 P od 17. jula 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 55 0 P 004315 19 P od 18. februara 2020. godine, u postupku radi naknade štete, odbačena je kao nepotpuna tužba apelanta podnesena protiv prvotužene („Federacija, Ministarstvo pravde“), drugotuženog („HT Eronet“ Mostar) i trećetužene (Općina Čitluk).

3. U obrazloženju predmetnog rješenja Općinski sud je naveo da je rješenjem od 15. januara 2020. godine vratio apelantu tužbu radi ispravke i dopune, jer ista nije sadržavala obavezne elemente koje tužba mora da sadrži u smislu odredaba člana 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Općinski sud je ukazao da je, shodno navedenim zakonskim odredbama, u konkretnom slučaju predmetna tužba morala da sadrži određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja u odnosu na svakog tuženog, činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u odnosu na svakog tuženog, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te pravilno označavanje prvotuženog koji je u predmetnoj tužbi označen kao „Federacija-Ministarstvo pravde“. Općinski sud je naveo da je predmetnu tužbu odbacio budući da apelant nije u ostavljenom roku otklonio nedostatke na koje mu je ukazano rješenjem od 15. januara 2020. godine.

4. Osporenim Rješenjem Općinskog suda broj 55 0 P 004315 19 P od 17. jula 2020. godine pozvan je apelant da ispravi i dopuni žalbu izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda od 18. februara 2020. godine.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Općinski sud je naveo da su, shodno odredbama člana

205. ZPP, razlozi žalbe jedan od elemenata koje žalba mora sadržavati. Općinski sud je naveo da žalba apelanta ne sadrži razloge žalbe, pa je pozvao apelanta da, shodno odredbama člana 206. stav (1) ZPP žalbu dopuni na način da navede razloge žalbe. Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 206. stav (2) ZPP propisano da će sud, ako žalitelj ne postupi po traženju suda, rješenjem žalbu odbaciti kao nepotpunu, pa je naveo da će, ukoliko apelant ne postupi po predmetnom rješenju Općinskog suda, shodno citiranim zakonskim odredbama, njegovu žalbu odbaciti kao nepotpunu.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant ističe da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da drugotuženi postavlja baznu stanicu (repetitor) u selo u kojem ima svega 20 domaćinstava, na mjesto koje se vidi iz stambenog objekta apelanta, te da je tužbu upravo podnio jer je bazna stanica postavljena 150 metara od njegovog stambenog objekta. Apelant navodi da Općinski sud „nije shvatio ko je tuženi i nije shvatio razloge žalbe“, te traži od Ustavnog suda da „usvoji tužbeni zahtjev, te da isti ne vraća na ponovni postupak“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ukazuje na povredu navedenog prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije smatrajući da je „zračenje baznih stanica (od kojih je jedna postavljena nedaleko od njegovog stambenog objekta) štetno i opasno po zdravlje“.

8. Ustavni sud prvo mora odgovoriti na pitanje primjenjivosti odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koje se apelant pozvao.

9. U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj ranijoj praksi, u vezi nadležnosti iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zaključio „Smisao navedene ustavne odredbe je da pruži zaštitu učesnicima u postupku koji je rezultirao odlukom za koju se smatra da krši ustavna prava. Na navedeni zaključak upućuje i član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, u dijelu koji glasi: u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“ (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 100/04 od 22. travnja 2005. godine, točka 22, dostupna na www.ustavnisud.ba ). Ustavni sud također ukazuje da je članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda omogućeno podnošenje apelacije iako nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pri čemu su apelanti dužni da u apelaciji jasno navedu okolnosti koje ukazuju na ozbiljnost kršenja tih prava i da za to pruže odgovarajuće dokaze. Uz to, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropske komisije za ljudska prava i konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), neophodno da aplikant dokaže da je žrtva navodnog kršenja nekog od prava ili sloboda garantovanih Evropskom konvencijom, te da mora biti lično ugrožen navodnim kršenjem (vidi Evropska komisija, X protiv Austrije, aplikacija broj 705/07, Odluke i izvještaji broj 7 (1997), str. 87).

10. Dovodeći navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud primjećuje da se ni na koji način ne može smatrati da osporeno rješenje Općinskog suda (kojim je apelant pozvan da ispravi i dopuni žalbu podnesenu protiv rješenja kojim je odbačena kao nepotpuna njegova tužba), pokreće pitanje primjenjivosti odredbe člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije kojom je propisano pravo na život. Naime, iz činjeničnog stanja predmeta ne proizlazi da se procesno rješenje kojim se apelant poziva da ispravi i dopuni žalbu može smatrati ugrožavanjem prava na život, zbog čega se sadržaj navedene odredbe na koju se apelant pozvao ni u kojem slučaju ne može dovesti u vezu sa postupanjem apelanta po pozivu suda da ispravi i dopuni svoju žalbu.

11. Stoga, kod činjenice da navodi apelanta ne pokreću pitanje primjenjivosti odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koju se apelant pozvao, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3515/20 (Ž. R.) | Sudska praksa | Aktio