Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3565/20 („Globtour“ d.o.o. Međugorje)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3565/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3565/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „Globtour“ d.o.o. Međugorje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Globtour“ d.o.o. Međugorje protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ps 012208 20 Pž od 20. jula 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Globtour“ d.o.o. Međugorje protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ps 012208 20 Pž od 20. jula 2020. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. „Globtour“ d.o.o. Međugorje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nermin Vila advokat iz Sarajeva, podnio je 2. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ps 012208 20 Pž od 20. jula 2020. godine i Rješenja Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 012208 20 Pž od 20. jula 2020. godine.
2. Osporenom Presudom Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 012208 20 Pž od 20. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv presude Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) od 31. decembra 2019. godine i potvrđena je predmetna odluka kojom je apelant obavezan da isprazni i preda tužiocu (Grad Trebinje) slobodan od lica i stvari poslovni prostor pobliže označen izrekom prvostepene presude, kao i da mu nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 4.812,50 KM.
3. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Višeg privrednog suda od 20. jula 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 18. avgusta 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.
4. Osporenim Rješenjem Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 012208 20 Pž od 20. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 6. marta 2020. godine i potvrđena je predmetna odluka kojom je odbijen prijedlog apelanta za povraćaj u pređašnje stanje, te je određeno da presuda od 31. decembra 2019. godine ostaje na snazi u cijelosti. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je naveo da se apelant u prijedlogu za povrat u pređašnje stanje pozvao na odredbe člana 329. stav (2) Zakona o parničnom postupku, kojim je za podnošenje predmetnog prijedloga propisan rok od osam dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje. Viši privredni sud je naveo da je ovaj rok primjenjiv u situacijama kada stranka nije znala za izvršeno propuštanje, te kako se u konkretnom slučaju ne radi o takvim razlozima, prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje se ne može smatrati blagovremenim. Viši privredni sud je u vezi s tim ukazao da je glavna rasprava bila zakazana za 30. decembar 2019. godine, te da se navodni kvar vozila punomoćnika apelanta dogodio istog dana, pa je dakle, navedeni razlog zbog kojeg apelant traži povrat u pređašnje stanje prestao istog dana, što je nesporno bilo poznato punomoćniku apelanta. Viši privredni sud je zaključio da je apelant, dakle, mogao tražiti povrat u pređašnje stanje u prekluzivnom roku od osam dana, odnosno do 7. januara 2020. godine, a budući da je predmetni prijedlog podnesen 24. januara 2020. godine, isti je neblagovremen.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
Ratione materiae dopustivost (u odnosu na rješenje Višeg privrednog suda od 20. jula 2020. godine)
7. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku Višeg privrednog suda donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje.
8. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: "[...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom." (tačka 12. Odluke)
9. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, u kojem se odlučivalo o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, a u kojem je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom takvog prijedloga nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Preuranjenost (u odnosu na presudu Višeg privrednog suda od 20. jula 2020. godine)
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporene presude Višeg privrednog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, a da nije, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
13. Ustavni sud podsjeća da je, prema svojoj praksi, revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.
14. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena u odnosu na presudu Višeg privrednog suda od 20. jula 2020. godine, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o reviziji nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević