Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3569/20 (G. D.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3569/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3569/20, rješavajući zahtjev Gabrijela Delića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Gabrijela Delića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Gabrijel Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Nejla Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. oktobra 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 162084 10 I od 21. septembra 2020. godine.

2. Istovremeno, apelant je zatražio donošenje privremene mjere, koju nije eksplicitno precizirao, iz koje proizlazi da se odloži javna prodaja nekretnine – kuće zakazana za 29. oktobar 2020. godine u postupku provođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 162084 10 I od 24. juna 2016. godine.

Uvodne napomene

3. E. D. (u daljnjem tekstu tužitelj) je tužbom pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom, radi naknade štete. U predmetnom postupku Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je u jednom dijelu ukinuo drugostepenu presudu od 8. maja 2003. godine i predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu 6. decembra 2005. godine, koja je presudom Vrhovnog suda 27. juna 2007. godine preinačena u dijelu kojim je odlučeno o visini nastale štete te troškovima postupka, tako da je apelant u konačnici obavezan da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 26.000,00 KM i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.246,00 KM.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

4. Općinski sud je na prijedlog tražitelja izvršenja E. D. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), radi naplate novčanog potraživanja (u iznosu od 26.000,00 KM i 4.246,00 KM zajedno sa zakonskim zateznim kamatama), dosuđenog izvršnom ispravom odredio predloženo izvršenje protiv izvršenika – apelanta rješenjem od 23. decembra 2010. godine (određeno izvršenje na članskom udjelu aplanta u pravnom licu Deling d.o.o. Sarajevo).

5. Podneskom od 8. juna 20l6. godine tražitelj izvršenja je predložio da se postupak izvršenja nastavi na novom predmetu izvršenja i to zabilježbom izvršenja, utvrđenjem vrijednosti, procjenom i prodajom nekretnine u vlasništvu apelanta koja se nalazi u Vogošći, Donji Hotonj, upisane u zk uredu Općinskog suda u zk uložak broj 10191 k.o. SP Kosevo, označena kao k.č. 14/219, povrsine 415 m² (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina) u vlasništvu apelanta sa dijelom 1/1. Općinski sud je rješenjem o dopuni predmeta i sredstva izvršenja od 24. juna 2016. godine odredio da će se izvršenje provesti zabilježbom izvršenja, utvrđenjem vrijednosti, procjenom i prodajom predmetne nekretnine u vlasništvu izvršenika-apelanta.

6. Rješenjem Općinskog suda od 20. marta 2020. godine usvojen je prigovor trećeg lica (Marije Delićsupruge apelanta) i proglašeno je nedopuštenim izvršenje na predmetnoj nekretnini i kući izgrađenoj na predmetnoj nekretnini (kao vanknjižno vlasništvo), obzirom da su navedene nekretnine u suvlasništvu trećeg lica sa dijelom ½, te je naloženo zk uredu brisanje zabilježbe rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 24. juna 2016. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je presudom Općinskog suda od 5. februara 2019. godine usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice-trećeg lica i utvrđeno da bračnu stečevinu tužiteljice-trećeg lica i apelanta čine predmetne nekretnine i kuća sagrađena na predmetnoj nekretnini (kao vanknjižno vlasništvo), te da tužiteljici-trećem licu pripada pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini i kući što je apelant dužan priznati i trpiti da se tužiteljica-treće lice upiše kao suvlasnik sa dijelom od ½ na predmetnim nekretninama, kao i na kući (kada se za to steknu zakonski uslovi). Općinski sud je u obrazloženju rješenja ukazao na odredbe čl. 51., 52. i 53. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odnosno, da je treće lice dokazalo da je suvlasnik nepokretnosti na kojoj je određeno izvršenje, zbog čega je izvršenje na predmetnoj nekretnini proglasio nedopuštenim u odnosu na treće lice. Također, Općinski sud je istakao da je prilikom donošenja odluke imao u vidu odluku Ustavnog suda u predmetu U-10/19, te je cijenio da nije moguće provesti izvršenje prodajom cijele predmetne nekretnine, imajući u vidu da izvršenik nije više vlasnik iste sa dijelom 1/1, već suvlasnik sa dijelom ½, kao i da drugi suvlasnik nije saglasan da sud prodaje cijelu nekretninu.

7. Zaključkom Općinskog suda od 21. septembra 2020. godine određeno je da će se ročište za prvu javnu prodaju predmetne nekretnine održati 29. oktobra 2020. godine sa početkom u 9,30 sati, u prostorijama Općinskog suda. U zaključku je navedeno da se vrši prodaja suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja stambeni objekat površine 222,65 m² sa okućnicom koja je u vanknjižnom vlasništvu izvršenika-apelanta sa dijelom ½, kao i da vrijednost predmetne nekretnine, utvrđena od strane sudskog vještaka, iznosi 169.678,50 KM i da se na prvom ročištu ne može prodati ispod ½ utvrđene vrijednosti. Osim toga, u zaključku su navedeni ostali podaci u vezi sa predmetnim ročištem za javnu prodaju (postupak polaganje osiguranja, odabira najboljeg ponuđača, objave zaključka na oglasnoj ploči suda i u sredstvima informisanja), te je u pouci o pravnom lijeku navedeno da se protiv zaključka ne može izjaviti žalba niti prigovor.

8. Apelant smatra da su osporenom odlukom prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. U tom kontekstu apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, te je istakao da je donošenjem osporenog zaključka Općinski sud prekoračio nalog iz prijedloga za izvršenje odnosno rješenja o izvršenju, te je na taj način mimo usvojenog prijedloga za dozvolu izvršenja odredio i prodaju kuće apelanta-izvršenika. Apelant smatra da se nisu stekli uslovi za prodaju njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine – kuće odnosno, da ne postoje uslovi za dalje provođenje izvršnih radnji sve dok se sudu ne dostavi dokaz da je upisan kao suvlasnik predmetnog objekta u zemljišnim knjigama. Apelant je naveo način na koji je stekao predmetnu nekretninu i izgradio kuću, naveo da je penzioner sa minimalnim primanjima te da ukoliko se proda njegov dom ne bi bio u mogućnosti da sebi i svojoj porodici obezbjedi drugi dom. Dalje, apelant je napomenuo da u prijedlogu za dozvolu izvršenja nije označena kuća koja je vanknjižno vlasništvo apelanta i njegove supruge, te da sud nalogom da se izvrši procjena i zemljišta i nekretnine koja se na istom nalazi prekoračio ovlaštenja odnosno, povrijedio pravila postupka na njegovu štetu apelanta. Također, apelant ukazuje na izvjesnu mogućnost prodaje predmetne nekretnina za vrijednost od jedne polovine (84.839,25 KM čime bi se namirio tražitelj izvršenja), te smatra da su ispunjeni uvjeti da se napravi izuzetak od prava na pristup sudu koje ima tražitelj izvršenja u konkretnoj situaciji, jer bi prodajom konkretne nekretnine bilo povrijeđeno pravo na dom cijele porodice apelanta odnosno.

9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant ističe da bi održavanjem javne prodaje moglo doći do neotklonjive štetne posljedice za njega i njegovu porodicu, jer bi se morali iseliti iz jedinog doma koji imaju i u kojem borave od 1986. godine, te da nemaju alternativu tom domu.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud, prije svega napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

13. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju iz apelantovih navoda proizilazi da apelant u prilog donošenja privremene mjere, kojom traži „da se odloži javna prodaja nekretnine – kuće zakazana za 29. oktobar 2020. godine u postupku provođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 162084 10 I od 24. juna 2016. godine“, ističe navode koji se u suštini tiču merituma spora, o kojima Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje po apelaciji. Nadalje, apelant također ukazuje da bi provođenjem postupka izvršenja koji se vodi protiv njega kao izvršenika, došlo do situacije „da ukoliko se proda njegov dom ne bi bio u mogućnosti da sebi i svojoj porodici obezbjedi drugi dom“. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedena tvrdnja sama po sebi ne može biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere.

14. U konkretnom slučaju Ustavni sud dakle smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda, apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3569/20 (G. D.) | Sudska praksa | Aktio