Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2959/20 (Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2959/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2959/20, rješavajući apelaciju Udruženja za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 02 0 U 001282 16 Uvp od 8. travnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Srđan Blagovčanin odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 14. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 02 0 U 001282 16 Uvp od 8. travnja 2020. godine.
2. Rješenjem tuženog organa (JP „Komunalac" d.o.o. Orašje iz Orašja) od 30. svibnja 2016. godine odobren je pristup informacijama traženim od strane apelanta.
3. Rješenjem tuženog organa od 17. kolovoza 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja od 30. svibnja 2016. godine.
4. Presudom Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 02 0 U 001282 16 U od 24. listopada 2016. godine, uvažena je apelantova tužba, te su rješenja tuženog od 17. kolovoza 2016. godine i 30. svibnja 2016. godine poništena i predmet je vraćen prvostupanjskom organu na ponovno odlučivanje.
5. Odlučujući od apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 24. listopada 2016. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 8. travnja 2020. godine kojim je zahtjev odbacio. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju presuda čije apelant preispitivanje traži postala pravomoćna u formalnopravnom smislu, s obzirom da se protiv odluke donesene u upravnom sporu ne može izjaviti priziv. Međutim, tom presudom nije meritorno riješena upravna stvar, već su uvažavanjem tužbe, poništena rješenje tuženog organa i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovno rješavanje, tako da nije nastupila materijalna pravomoćnost te presude. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke propisani odredbom člana 41. Zakona o upravnim sporovima, te je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje odbacio kao nedozvoljen.
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima, kojima je odbačen kao neblagovremen njegov odgovor na tužbu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kao nedozvoljen. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uvjeta za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević