Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3639/20 („BEL-KANAL“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3639/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3639/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „BEL-KANAL“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „BEL- KANAL“ d.o.o. Banjaluka protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 127498 19 Pž od 28. jula 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „BEL-KANAL“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Čedomir Jungić advokat iz Banjaluke, podnio je 12. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 127498 19 Pž od 28. jula 2020. godine.

2. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 127498 18 Mals od 23. oktobra 2019. godine obavezan je apelant da tužiocu (M.M. advokat iz Banjaluke) na ime duga isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju presude Okružni privredni sud je naveo da je zakazao pripremno ročište za 13. mart 2019. godine, pa kako tužilac na isto nije pristupio, sud je donio Rješenje 57 0 Mals 127498 18 Mals od 14. marta 2019. godine kojim se smatra da je tužba u navedenom predmetu povučena. Okružni privredni sud je dalje naveo da je protiv predmetnog rješenja tužilac podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, koji je rješenjem Okružnog privrednog suda suda od 23. maja 2019. godine usvojen, te je rješenje tog suda od 14. marta 2019. godine stavljeno van snage i parnica vraćena u stanje u kojem se nalazila prije propuštanja. Okružni privredni sud je naveo da je usvojio prijedlog tužioca za povrat u pređašnje stanje imajuću u vidu činjenicu da je označeni punomoćnik tužioca imao ranije zakazani glavni pretres pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela „ratni zločin“ u kojem predmetu je veći broj optuženih, a koji glavni pretres je taj sud zakazao za 6. mart 2019. godine, te zakazani glavni pretres odložio za 13. mart 2019. godine, za kada je bilo zakazano i predmetno pripremno ročište. Okružni privredni sud je naveo da, dakle, označeni punomoćnik tužioca nije mogao uticati na činjenicu odgađanja pretresa, s obzirom da ga je Sud BiH o tome obavijestio dopisom od 27. februara 2019. godine, kao i o novom terminu glavnog pretresa (koji je zakazan za isti dan kad i predmetno pripremno ročište), pa kako je riječ o razlozima koji se nisu mogli predvidjeti, niti izbjeći (jer raniji punomoćnik tužioca nije mogao uticati na odgađanje) riječ je o opravdanim razlozima. Okružni privredni sud je naveo da je iz tih razloga usvojio prijedlog tužioca za povraćaj u pređašnje stanje i rješenje kojim se smatra da je tužba u navedenom predmetu povučena stavio van snage.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog privrednog suda od 23. oktobra 2019. godine, Viši privredni sud je Presudom broj 57 0 Mals 127498 19 Pž od 28. jula 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. U obrazloženju osporene presude Viši privredni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja nižestepenog suda proizlazi da je po usmenom ugovoru o nalogu (shodno odredbama čl. 749. do

770. Zakona o obligacionim odnosima) tužilac kao advokat zastupao apelanta u predmetu Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 113333 Ps 15, koji je okončan presudom Višeg privrednog suda od 23. aprila 2019. godine i u kojem postupku je utvrđeno da tužilac ima pravo na nagradu i naknadu troškova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Dalje, da je tužilac na ime obavljenih usluga za apelanta ispostavio istom račun od 4. septembra 2018. godine, dok je presuda Okružnog privrednog suda donesena 25. jula 2018. godine, a predmetna tužba je podnesena 19. oktobra 2018. godine. Viši privredni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je, shodno dogovoru između parničnih stranaka, tužilac ispostavio račun nakon okončanja parničnog postupka, pa je pravilno obavezan apelant da tužiocu isplati iznos od 1.320.00 KM, a što je u skladu sa preduzetim radnjama tužioca i uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Viši privredni sud je dalje naveo da na zakazano pripremno ročište 13. marta 2019. godine nisu pristupile parnične stranke, iako su uredno obaviještene, pa je prvostepeni sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Viši privredni sud je također naveo da, kako je usvojen prijedlog tužioca za povraćaj u pređašnje stanje i kako je stavljeno van snage rješenje kojim se smatra da je tužba u navedenom predmetu povučena, to su žalbeni navodi apelanta, a protiv rješenje kojim se dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje, bez osnova i nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Apelant ističe da su pogrešno redovni sudovi ocijenili razloge tužioca za povraćaj u pređašnje stanje, te da je odluka kojom je navedeni prijedlog usvojen nezakonita. Apelant u vezi s tim navodi da „odlazak na glavni pretres pred Sudom BiH i zanemarivanje od ranije zakazanog pripremnog ročišta kod prvostepenog suda ne predstavlja opravdan razlog“. Također navodi da su redovni sudovi „potpuno neosnovano usvojili tužbeni zahtjev tužioca“ jer se, prema usmenom dogovoru, apelant obavezao da tužiocu plati njegove troškove po okončanju predmetnog postupka.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi činjenično stanje primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3639/20 („BEL-KANAL“ d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio