Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3635/20 (S. Č.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Naknada
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3635/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3635/20, rješavajući apelaciju Stjepana Ćaćića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stjepana Ćaćića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 030050 20 Kž 2 od 9. septembra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 030050 18 K od 24. decembra 2019.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stjepan Ćaćić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 13. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 K 030050 20 Kž 2 od 9. septembra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 K 030050 18 K od 24. decembra 2019. godine.

2. Općinski sud je rješenjem od 24. decembra 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 9. septembra 2020. godine, odlučio da će se apelantu, kao braniocu optuženog I.N., na ime nagrade iz budžetskih sredstava suda isplatiti novčani iznos od 4.172,50 KM na apelantov transkacijski račun.

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je naveo da je djelimično osnovan troškovnik koji je apelant, kao branilac optuženog, podnio ovom sudu za isplatu nagrade. Prvostepeni sud je naveo da apelantu za pristup na ročište za određivanje pritvora, na ročište za produženje pritvora, na ročište za izjašnjenje o krivnji, na glavni pretres, pristup saslušanju u Kantonalnom tužilaštvu, te za sastav prijedloga za zaključenje sporazuma pripadaju iznosi od po 300,00 KM. Prvostepeni sud je naveo da apelantu za sastav dvije žalbe na rješenje o određivanju pritvora i na rješenje o produženju pritvora pripadaju iznosi od po 150,00 KM (uvećano za 25 %, jer se optuženi nalazio u pritvoru, iznos od 525,00 KM). Prvostepeni sud je naveo da apelantu za sastav žalbe na presudu pripada iznos od 300,00 KM, za sastav odgovora na žalbu iznos od 225,00 KM, za pristup sjednicu vijeća pred Kantonalnim sudom iznos od 300.00 KM, PDV u iznosu od 586,50 KM, te troškovi za upotrebu vlastitog prijevoza za pristup na tri ročišta u iznosu od 136,00 KM, što sve ukupno iznosi 4.172,50 KM. Prvostepeni sud je naveo da je neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova za obranu na ročištu za produženje pritvora u iznosu od 600.00 KM, jer se ne radi o odbrani na glavnom pretresu kako je to predviđeno čl. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa). Prvostepeni sud je naveo da je navedene iznose nagrade i naknade apelantu utvrdio na osnovu člana 4. stav 1., člana 5., člana 6. i člana 9. stav 3. Tarife.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je članom 9. stav 3. Tarife propisano da za žalbe protiv rješenja o određivanju ili produžavanju pritvora, o primjeni odgojno-popravnih mjera i mjera sigurnosti, o upućivanju u zavod za liječenje ili psihijatrijsku ustanovu, oduzimanju predmeta, kao i drugih rješenja protiv kojih se može ulagati žalba, te odluku o troškovima, advokatu pripada 50% nagrade iz stava 1. ovog člana. Kantonalni sud je naveo da je, u smislu člana 9. stav 3. i člana 4. stav 1. Tarife, pravilno apelantu radnju pristupa ročištu za pritvor određeno 50% nagrade, te naglasio da su neosnovani apelantovi navodi da je ročište za produženje pritvora održano pred vijećem trojice, s obzirom da se ne radi ne radi o odbrani na glavnom pretresu, kako je to predviđeno članom 4. Tarife.Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je apelantu za radnje za pristup na ročište za produženje pritvora optuženom umjesto iznosa od 300.00 KM trebalo priznati iznos od 600,00 KM, a na ime nagrade za žalbu na rješenje umjesto 150,00 KM trebalo dosuditi 300,00 KM.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i člana l. Evropske konvencije. Apelant navodi da apelantu za odbranu pred vijećem trojice sudija Općinskog suda za ročište za produženje pritvora pripada nagrada od 600.00 KM, a po članu 4. Tarife, te za sastav žalbe na rješenje o produženju pritvora nagrada u iznosu od 300.00 KM, a shodno članu 9. stav 3 i članu 4. stav 1. u vezi sa članom 33. Tarife.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, a Ustavni sud u ovakvom obrazloženju redovnih sudova ne vidi nikakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3635/20 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio