Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3017/20 (M. L. i drugi)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3017/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3017/20, rješavajući apelacije Mire Lukić i drugih, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mira Lukić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 005890 20 U od 25. lipnja 2020. godine;

Interinvest d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 117528 20 Gž 3 od 17. lipnja 2020. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3017/20

1. Mira Lukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Slobodanka Stajić odvjetnica iz Doboja, podnijela je 18. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 005890 20 U od 25. lipnja 2020. godine.

2. Zaključkom Pravobraniteljstva Republike Srpske, Sjedište zamjenika u Doboju (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) broj Un-1972/06 od 27. veljače 2018.godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

3. Rješenjem Ministarstva pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi organ) broj 08.021/560-21/18 od 6. veljače 2020.godine odbijen je kao neosnovan priziv apelantice izjavljen protiv zaključka prvostupanjskog organa od 27. veljače 2018.godine.

4. Odlučujući o apelantičinoj tužbi protiv rješenja tuženog organa od 6. veljače 2020.godine, Okružni sud je donio presudu od 25. lipnja 2020. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je postupajući organ zaključkom od 10. ožujka 2014. godine obustavio postupak povodom zahtjeva podnositelja (apelantice i njenih prednika) za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog pogibije bliskog srodnika u smislu odredbi Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. svibnja 1992.godine do 19. lipnja 1996.godine. Dalje je Okružni sud naveo da je postupajući organ zaključak o obustavi (tog postupka) dostavio putem oglasne ploče u razdoblju od 10. ožujka 2014. godine do 27. ožujka 2014.godine, iz razloga što su podnositelji prema napomeni poštanskog dostavljača bili nepoznati na adresi koju su naveli u zahtjevu za naknadu štete, a koju adresu je i postupajući organ dobio od strane nadležnih organa. Nadalje, Okružni sud je ukazao da u smislu odredbi članka 93. Zakona o opštem upravnom postupku subjektivni rok u kojem se može podnijeti zahtjev za povrat u prijašnje stanje iznosi osam dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje, a objektivni rok iznosi tri mjeseca od dana propuštanja. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski organ iz dokumentacije priložene uz zahtjev za povrat u prijašnje stanje zaključio da su razlozi zbog kojih podnositelji nisu boravili na adresi prestali 2013. godine. Budući da je zaključak postupajućeg organa dostavljen strankama putem oglasne ploče 2014. godine, a da je apelantica zahtjev za povrat u prijašnje stanje podnijela 13. ožujka 2017.godine, Okružni sud je istakao da prvostupanjskom organu nije preostalo ništa drugo nego da (zbog proteka roka od tri mjeseca) odbaci apelantičin zahtjev za povrat u prijašnje stanje.

2. AP-3316/20

5. Interinvest d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emir Karača odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 7. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 117528 20 Gž 3 od 17. lipnja 2020. godine.

6. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj: 65 0 P 117528 17 P 2 od 6. rujna 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje i rješenje o povlačenju tužbe ostavljeno je na snazi.

7. Odlučujući o apelantovom prizivu protiv rješenja Općinskog suda od 6. rujna 2019. godine, Kantonalni sud je donio odluku od 17. lipnja 2020. godine, kojom je odbio priziv i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je apelant podnio tužbu 2009. godine. Kako na zakazano ročište za glavnu raspravu za dan 27. studenog 2017. godine (iako uredno obaviještena) nije pristupila apelantova zakonska zastupnica, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je tužbu smatrao povučenom. Dalje je naveo da je apelant 8. prosinca 2017. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći da apelantova zakonska zastupnica na zakazano ročište za glavnu raspravu godine nije mogla pristupiti, jer joj se istog dana naglo pogoršalo zdravstveno stanje zbog dugogodišnjeg oboljenja. S tim u vezi, naveo je da prvostupanjski sud nije počinio povrede odredaba članka 8. i 191. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, te je savjesno i brižno cijenio sve dokaze posebno i u međusobnoj vezi i o toj ocjeni je u obrazloženju rješenja dao odgovarajuće i pravilne razloge. Suprotno tvrdnjama iz apelantovog priziva, naveo je da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je iskaz zakonske zastupnice apelanta protivan materijalnim dokazima. Naime, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da iz specijalističkog nalaza KCUS od 28. studenog 2017. godine jasno proizlazi da se zakonska zastupnica apelanta javila liječniku dan nakon propuštenog ročišta u 20,54 sati kojom prilikom se žalila na bol u predjelu želuca koji traje 3-4 dana. Budući da je u tijeku postupka apelant tvrdio da je na dan ročišta zakonska zastupnica apelanta imala napad vrtoglavice, Kantonalni sud je naveo da bi ona sigurno ordinirajućem liječniku navela ozbiljne tegobe zbog kojih tvrdi da nije mogla pristupiti ročištu. Dakle, kako zakonska zastupnica apelanta nije dokazala da je do propuštanja došlo iz razloga propisanih odredbom članka 328. stavak 1. ZPP-a, Kantonalni sud je naveo da je odluka prvostupanjskog suda pravilna.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3017/20. Apelacioni navodi

9. Apelantica u predmetu AP-3017/20 smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, dok apelant u predmetu AP-3316/20 smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali odnose na odluke donesene u postupcima odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

12. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretne slučajeve. U svezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje postoji li razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir članka

6. Europske konvencije niti u okvir članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan s Europskom konvencijom. (točka 12. Odluke).

13. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima pokrenutim po prijedlozima za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu da su navodi apelantice (u predmetu AP-3017/20) o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3017/20 (M. L. i drugi) | Sudska praksa | Aktio