Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3579/20 (S. N.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3579/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3579/20, rješavajući apelaciju Sare Nuk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Sara Nuk protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 036744 20 Gži 3 od 4. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sara Nuk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijela je 5. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 036744 20 Gži 3 od 4. maja 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je prigovor apelantice na rješenje Općinskog suda u Travniku od 13. marta 2018. godine (kojim je po prijedlogu tražioca izvršenja T.S. mijenjan predmet i sredstvo izvršenja, te je umjesto dosadašnjeg predmeta i sredstva izvršenja i to blokade penzije izvršenika G.N. kao novi predmet i sredstvo izvršenja određena zabilježba, procjena i prodaja predmetnih nekretnina apelantice sa dijelom1/2).

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa predmeta proizilazi da je tražilac izvršenja podnio prijedlog protiv izvršenika G.N. radi naplate novčanog potraživanja sa sporednim potraživanjima, te da je prvostepeni sud dozvolio predloženo izvršenje. Kantonalni sud je naveo da je naknadno tražilac izvršenja podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja u kome navodi da je izvršenik preminuo, te da je rješenjem o nasljeđivanju od 21. marta 2017. godine novčana potraživanja i imovinu iza umrlog naslijedila apelantica sa dijelom 1/1, a koja odgovara za njegove dugove do visine naslijeđenog dijela imovine, te je označava kao izvršenika, pa predlaže promjenu predmeta i sredstva izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku koje propisuju da u slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog nasljednika sud će nasljednicima, ako to predloži tražilac izvršenja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvršenika, postaviti privremenog zastupnika na trošak tražioca izvršenja, po pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvršenja i nastaviti postupak. Kantonalni sud je naveo da izvršenik G.N. nije imao punomoćnika i da je tražilac izvršenja obavijestio sud o smrti izvršenika, a da je zakonski nasljednik umrlog apelantica (shodno rješenju o nasljeđivanju od 21. marta 2017. godine). Kantonalni sud je naveo da, kako je tražilac izvršenja obavijestio sud o smrti izvršenika, ne primjenjuje se navedeni rok od 15 dana, te da se on primjenjuje samo u situaciji kad sud obavještava stranku o smrti izvršenika. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 172. Zakona o nasljeđivanju F BiH, prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kantonalni sud je naveo i da prvostepeni sud u prvostepenom rješenju nepotrebno navodi da se radi o rješenju o imenovanju privremenog zastupnika, pa su žalbeni navodi apelantice koji su usmjereni u tom pravcu neosnovani i isti su kao takvi odbijeni. Kantonalni sud je naveo da ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja za rješavanje ove pravne stvari pa ih sud nije posebno ni obrazlagao.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Apelantica navodi da je osporeno rješenje faktografski pogrešno i totalno nejasno, te da ne rješava navode iz žalbe apelantice. Apelantica navodi da uopšte nije jasno ko je u predmetnom postupku privremeni zastupnik, a ako je apelantica privremeni zastupnik, onda ne može biti i izvršenik. Apelantica smatra da je Kantonalni sud onemogućio da ona, kao treća osoba (preuzimateljica duga), ospori dug u parničnom postupku, te da je „izrazito paušalnim suđenjem“ povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, kada je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 172. Zakona o nasljeđivanju F BiH prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, te da prvostepeni sud u prvostepenom rješenju nepotrebno navodi da se radi o rješenju o imenovanju privremenog zastupnika i da su žalbeni navodi apelantice koji su usmjereni u tom pravcu neosnovani. U navedenom Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3579/20 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio