Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3584/20 (T. M. S.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3584/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3584/20, rješavajući apelaciju Tafija Mohameda Suhiela, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Tafi Mohamed Suhiel protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 Dn 014115 20 Gž od 17. juna 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Tafi Mohamed Suhiel (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 5. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 Dn 014115 20 Gž od 17. juna 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Travniku, Zemljišnoknjižnog odjela broj etažni- 247/2018 od 26. augusta 2019. godine odbačen je zahtjev punomoćnika H.D., dostavljen u ime apelanta kao vlasnika poslovnog objekta u vezi sa prijedlogom za upis proširenja postojećeg poslovnog prostora pobliže označenog izrekom rješenja. Određeno je da će se upisati zabilježba odbačenog zahtjeva u ,,B“ vlasničkom listu, nakon brisanja zabilježbe ostavljenog roka radi otklanjanja nedostataka, te upis zabilježbe odbačenog zahtjeva u vlasničkom listu zk. uložaka preciziranih izrekom, te također brisanje upisane zabilježbe ostavljenog roka za otklanjanje nedostataka koja je upisana u kolonu upisi u B listu navedenih u zk. uložaka.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant 12. oktobra 2018. godine podnio zahtjev prvostepenom sudu za upis proširenja postojećeg poslovnog prostora, koji je upisan u etažni zemljišnoknjižni ured broj 49 ,,E“ k.o. Travnik, koji je dograđen i njegov dio je sagrađen na parcelama koje su upisane u druga dva zemljišno knjižna uloška. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem od 19. decembra 2018. godine pozvao apelanta da uredi svoj zahtjev i dostavi valjanu dokumentaciju kojom podnosilac zahtjeva, odnosno vlasnik poslovnog prostora dokazuje svoje vlasništvo na poslovnom prostoru. Kantonalni sud je naveo da su u navedenom rješenju prvostepenog suda navedeni nedostaci koji predstavljaju prepreku za povećanje površine već postojećeg poslovnog prostora, a koja površina je uvećana na osnovu dozvola za dogradnju i doziđivanje dijelova poslovnog prostora čiji dijelovi su sagrađeni na različitim parcelama i upisani u različite zemljišne knjige. Kantonalni sud je naveo da je prvostepenim rješenjem apelant poučen da je nužno izvršiti spajanje predmetnih parcela na koje padaju dijelovi poslovnog prostora, za spajanje zk. uložaka u jedan zk. uložak, kako bi se formirala jedna građevinska parcela i jedno zemljišnoknjižno tijelo. Kantonalni sud je naveo da apelant nije uradio radnje koje su potrebne da bi se moglo postupiti po zahtjevu, a naročito spajanje predmetnih dijelova koji su trenutno zasebni zemljišnoknjižne cjeline u različitim zemljišnoknjižnim ulošcima elektronske obrade, odnosno spajanje svih parcela u jednu parcelu i građevinsku cjelinu. Apelant je upućen da dostavi i A prijavni list uz popratni akt vezan za spajanje izgrađenih parcela, a koje parcele nužno moraju biti slobodne od objekata - neizgrađen, da bi se moglo izvršiti potrebno spajanje svih parcela iz navedenih zk. uložaka u jednu parcelu, a na kojoj se nakon toga može izvršiti uplanjenje predmetnog poslovnog prostora kao jedne cjeline. Kantonalni sud je naveo da je apelant pozvan da dostavi akt kojim će se urediti A i B listovi iz navedenih zemljišnoknjižnih uložaka i to iz razloga što apelant svojom nadogradnjom i samim činom dobijanja zakonskih dozvola za nadogradnju, koje dozvole nisu imale zemljišnoknjižne podatke, ne stiče vlasništvo na navedenim dijelovima poslovnog prostora od 51,01 m2, a što ne odgovara stanju iz predmetne etažne knjige. Kantonalni sud je ukazao da navedeni nedostaci predstavljaju prepreke koje su morale biti otklonjene, a bez navedene dokumentacije nije moguće izvršiti predmetnu uknjižbu vlasništva - proširenje poslovnog prostora i uknjižbu vlasništva na proširenom poslovnom prostoru, kao jednoj cjelini. Kantonalni sud je ukazao da su odredbom člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH regulisane pretpostavke za upis, a odredbom člana 40. istog zakona da ukoliko se zahtjevanom upisu suprotstavlja neki nedostatak koji se može otkloniti, nadležni zemljišnoknjižni referent određuje rok za otklanjanje nedostataka koji ne može biti kraći od 15 dana. Ako po isteku pomenutog roka podnosilac zahtjeva nije otklonio nedostatak, nadležni referent zemljišnoknjižnog ureda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da nižestepeni sudovi ne mogu uslovljavati apelanta zahtjevom da upis mora izvršiti u elektronskoj zemljišnoj knjizi u kojoj predmetni stambenoposlovno objekat sa predmetnim stanom još nije upisan (visoka cijena upisa), a ne dozvoliti mu upis u postojeću manuelno vođenu zemljišnu knjigu u kojoj je postojeći predmetni objekat već upisan. Apelant navodi i da nije zakonito uslovljavati apelanta da izvrši spajanje građevinskih parcela u jednu katastarsku parcelu, kada to tehnički i pravno nije moguće.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi u skladu sa nalogom suda i dostavi traženu dokumentaciju na što je upućen shodno odredbama člana 3. i člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 54/04 i 32/19 - OUS FBiH). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević