Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3581/19 (F. I.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3581/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3581/19, rješavajući apelaciju Fikreta Ibrice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikreta Ibrice podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031020 18 U od 15. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikret Ibrica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo Pizović d.o.o. Sarajevo, podnio je 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031020 18 U od 15. jula 2019. godine.

2. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo broj 02-49-1-5895 od 31. avgusta 2018. godine za apelanta (zaposlen u Upravi policije na radnom mjestu „istražitelj“ u Odjeljenju kriminalističke policije Centar, Druga policijska uprava), utvrđeno je postojanje sigurnosne smetnje za pristup tajnim podacima svih stepena tajnosti.

3. Rješenjem Vijeća ministara, Komisije za rješavanje žalbi u postupku bezbjednosnog provjeravanja broj UP-2-04-4-07-7-12-3/18 od 11. oktobra 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant podnio protiv rješenja od 31. avgusta 2018. godine, te je navedeno rješenje potvrđeno.

4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 031020 18 U od 15. jula 2019. godine odbijena je apelantova tužba koju je podnio protiv rješenja Vijeća ministara, Komisije za rješavanje žalbi u postupku bezbjednosnog provjeravanja od 11. oktobra 2018. godine.

5. U obrazloženju presude, Sud BiH je naveo da je osporeno rješenje zasnovano na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnih propisa. Dalje je naveo da je Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OSA), postupajući na osnovu ovlaštenja iz člana 39. stav 3. Zakona o zaštiti tajnih podataka izvršila proširenu sigurnosu provjeru za apelanta. Zatim je naveo da je apelant, prema izvještaju OSA, duži vremenski period ostvarivao direktne i telefonske neovlaštene kontakte sa većim brojem lica osuđivanih za teška krivična djela i da ih je upozoravao na planirane aktivnosti institucija za provedbu zakona. Sud BiH je ukazao da je navedena činjenica osnov za odbijanje izdavanja dozvole primjenom odredaba člana 59. stav 1. tačka f) alineja 1. i 3. Zakona o zaštiti tajnih podataka kojima je propisano da će se zahtjev za izdavanje dozvole odbiti ukoliko je dokazano postojanje bezbjednosne smetnje u vezi sa jednom ili više informacija iz upitnika za bezbjednosnu provjeru, koje utemeljuje opravdanu sumnju u autentičnost, lojalnost državi i povjerljivost lica za omogućavanje pristupa, korištenja, čuvanja i zaštite tajnih podataka, a naročito ako se bezbjednosna smetnja odnosi na neovlašten kontakt s pripadnicima organiziranih kriminalnih grupa, terorističkim organizacijama i organizacijama koje ih finansijski ili na drugi način podržavaju, odnosno članstvo u njima. Zatim je naveo da činjenica da iz izvještaja OSA proizilazi da je apelant ostvarivao neovlaštene kontakte sa osuđivanim licima kao i pripadnicima kriminalnih grupa, te licima uključenim u krijumčarenje i distribuciju narkotika na području Bosne i Hercegovine, daje opravdanu sumnju u apelantovu lojalnost državi i povjerljivost. Sud BiH je naveo da je članom 4. tačka m) Zakona o zaštiti tajnih podataka propisano da su sigurnosne smetnje podaci ili činjenice do kojih se dođe postupkom sigurnosne provjere i na kojima se zasniva sumnja. S tim u vezi je ukazao da je dovoljno da postoje činjenice koje imaju podlogu u određenim ponašanjima ili preduzetim radnjama, o čemu nadležne službe vode evidenciju i na kojima se nesporno može zasnovati sumnja. Sud BiH je naveo da je postupak sigurnosne provjere formalan postupak, za koji je procedura predviđena Zakonom o zaštiti tajnih podataka, kao specijalnim zakonom, te nije ostavljen prostor za supsidijarnu primjenu Zakona o upravnom postupku BiH u dijelu provođenja postupka i utvrđivanja činjenica.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenom odlukom Suda BiH, kojom je u odnosu na apelanta utvrđeno postojanje sigurnosne smetnje za pristup tajnim podacima svih stepena tajnosti, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.

11. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojima je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je u postupku pristupa tajnim podacima odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u proceduri koja se odnosi na pristup tajnim podacima u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka ne utvrđuju apelantova "građanska prava i obaveze" u smislu člana 6. Evropske konvencije, već se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju postojanja zakonskih pretpostavki za pristup tajnim podacima po Zakonu o zaštiti tajnih podataka. Ustavni sud zaključuje da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, niti član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2086/17 od 11. oktobra 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-2828/17 od 11. septembra 2018. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.K) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3581/19 (F. I.) | Sudska praksa | Aktio