Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3362/20 (R. H.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3362/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3362/20, rješavajući apelaciju Rasima Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Hadžića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 010080 20 Gži 3 od 1. jula 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, kojeg zastupa Abaz Omeragić advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 10. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 010080 20 Gži 3 od 1. jula 2020. godine.

2. Općinski sud u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 46 0 P 010080 11 I od 6. aprila 2011. godine odredio predloženo izvršenje tražilaca izvršenja (A.D. i F.D.) od 30. marta 2011. godine na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Općinskog suda od 13. januara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda od 10. februara 2011. godine, protiv apelanta, kao prvoizvršenika i Z.H., kao drugoizvršenika, radi naplate glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom i troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.012,50 KM sa pripadajućom kamatom, prodajom pokretne imovine izvršenika.

3. Općinski sud je rješenjem od 26. marta 2012. godine odredio predloženo izvršenje tražilaca izvršenja od 9. januara 2012. godine radi naplate navedenog potraživanja prodajom apelantove nekretnine, te odredio dodatne troškove izvršenja u iznosu od 820,00 KM.

4. Općinski sud je rješenjem od 31. oktobra 2019. godine odredio predloženo izvršenje tražilaca izvršenja radi naplate preostalog duga u iznosu od 7.563,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom pljenidbom 1/2 plaće A.H.

5. Općinski sud je rješenjem od 27. februara 2020. godine obustavio izvršni postupak u odnosu na drugoizvršenika, jer je u međuvremenu umrla.

6. Općinski sud je rješenjem od 14. maja 2020. godine usvojio prigovor A.H. izjavljen na rješenje o izvršenju ovog suda od 31. oktobra 2019. godine i stavio van snage navedeno rješenje u odnosu na A.H. i ukinuo sve provedene radnje. Osim toga, djelimično je usvojio prigovor apelanta izjavljen na rješenje o izvršenju od 31. oktobra 2019. godine te navedeno rješenje o izvršenju ograničio i odredio isplatu preostalog duga u iznosu od 8.191,76 KM na novom predmetu i sredstvu izvršenja koje predlože tražioci izvršenja. Također, obustavio je izvršenje radi naplate naznačenog potraživanja prodajom apelantove nekretnine.

7. Kantonalni sud je osporenim rješenjem od 1. jula 2020. godine odbio žalbu apelanta i potvrdio rješenje od 14. maja 2020. godine.

8. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su se tražioci izvršenja i apelant saglasili da će apelant isplatiti predmetno potraživanje, glavnice i sve troškove sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 19.449,75 KM u 18 jednakih rata. Kantonalni sud je naveo da su tražioci izvršenja podneskom od 10. juna 2019. godine obavijestili Općinski sud da je apelant uplatio 11 rata, da nakon 22. juna 2018. godine nije uplatio niti jednu ugovorenu ratu tako da novi dug apelanta iznosi 7.563,78 KM, te su predložili da se izvršenje nastavi i provede na plaći apelanta. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud rješenjem od 31. oktobra 2019. godine odredio predloženo izvršenje tražilaca izvršenja radi naplate preostalog duga u iznosu od 7.563,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom pljenidbom 1/2 plaće A.H., te naglasio da je očitom greškom određeno izvršenje na plaći A.H., umjesto na plaći apelanta. Kantonalni sud je naveo da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke utvrđeno da su ukupna potraživanja tražilaca izvršenja iznosila 20.077,77 KM, da je uplaćeno 11.885,94 KM, te da neplaćena potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama po svim osnovama iznose 8.191,76 KM. Kantonalni sud je naveo da je, dakle, glavno potraživanje izmireno, ali kako je rješenjem o izvršenju od 6. aprila 2011.godine određena i naplata zakonskih zateznih kamata na troškove postupka u smislu člana 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku i člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, a u pogledu koje utvrđene visine apelant i ne prigovara, to su neosnovani navodi apelanta da je onemogućen u raspravljanju budući da prvostepeni sud nije zakazao ročište povodom datog nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, odnosno da nema pravnog osnova da se vrši naplata zakonskih zateznih kamata. Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelant navodi da drugostepeni sud ne daje odgovor na žalbeni navod da li je vještak finansijske morao biti pozvan na ročište da se izjasni na istaknute prigovore, te da se apelantu dadne mogućnost da neposredno postavlja pitanja vezana za navode iz nalaza vještaka. Apelant navodi da je „kamata obračunata prema dvije presude, da je vještak duplo obračunavao kamatu, te da njegova dugovanja mogu biti maksimalno 5.000,00 KM…“.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku i Zakona o obligacionim odnosima, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud također ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3362/20 (R. H.) | Sudska praksa | Aktio