Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3611/19 (B. M.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3611/19

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP 3611/19, rješavajući apelaciju Bože Marinkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Božo Marinković.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 086937 17 I 2.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 086937 17 I 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Boži Marinkoviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Opštinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Božo Marinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Miodrag Deretić i Draško Zec“, advokati iz Prijedora, podnio je 17. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) kao predmet broj 65 0 I 086937 17 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 25. septembra 2019. i 19. maja 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Opštinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 28. oktobra 2019. i 4. juna 2020. godine.

4. Ustavni sud je 27. oktobra 2020. godine od Opštinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelant je 22. marta 2007. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Grad Sarajevo, Profesionalna vatrogasna brigada Kantona Sarajevo), na osnovu izvršne isprave – sudske nagodbe zaključene pred Opštinskim sudom broj P- 4725/05 od 8. novembra 2006. godine, kojom je izvršenik dužan apelantu obezbijediti drugi odgovarajući jednosoban stan u površini od približno 40 m² na području opština Ilidža, Vogošća, Novi Grad, Novo Sarajevo, Centar, Stari Grad, na kome može steći stanarsko pravo uz obavezu da apelant u roku od 15 dana od dana sticanja mogućnosti useljenja u odgovarajući stan izvršeniku preda u posjed stan u kome se sad nalazi, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

7. Apelant je 5. aprila 2007. godine uputio podnesak Opštinskom sudu u kojem je naveo da uređuje podneseni prijedlog radi plaćanja sudskih penala imajući u vidu da je istekao rok u kojem je izvršenik bio dužan da obezbijedi drugi odgovarajući stan pa apelant podnosi prijedlog i zahtijeva da sud donese rješenje kojim će odrediti izvršeniku daljnji rok od 15 dana da izvrši obavezu iz sudske nagodbe, te ukoliko ni u ostavljenom roku izvršenik ne ispuni obavezu, da je dužan apelantu isplaćivati iznos od 30,00 KM za svaki dan zakašnjenja.

8. Opštinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-1-07-001148 od 26. aprila 2007. godine. Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik je 14. maja 2007. godine uložio prigovor.

9. Opštinski sud je, nakon apelantovog dostavljanja odgovora na prigovor od 15. juna 2007. godine, donio Rješenje broj 65 0 I 086937 07 I (stari broj I-1148/07) od 18. maja 2009. godine kojim je djelimično uvažio izvršenikov prigovor i predmetno rješenje o izvršenju ukinuo, te je prijedlog za izvršenje odbacio u dijelu u kojem je izvršeniku naloženo da isplaćuje apelantu 30,00 KM za svaki dan kašnjenja uz naknadu troškova izvršnog postupka, dok je u preostalom dijelu izvršenikov prigovor odbijen, te je rješenje u tom dijelu potvrđeno.

10. Na navedeno rješenje je 1. juna 2009. godine izjavljena žalba, koja je dostavljena na odgovor, te je Opštinski sud 7. jula 2010. godine dostavio izjašnjenje ombdusmenu za ljudska prava. Kantonalni sud je postupajući po apelantovoj žalbi donio rješenje od 30. maja 2012. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje od 18. maja 2009. godine potvrdio. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da apelant nije postupio u skladu s odredbom člana 194 stav 5 Zakona o izvršnom postupku FBiH, kojom je propisano da se plaćanje sudskih penala može tražiti sve dok se na osnovu izvršne isprave ne predloži izvršenje radi ostvarenja nenovčanog potraživanja. Kako je apelant tražio i izvršenje rješenja i sudske penale, zaključeno je da se nisu stekli uslovi za izricanje sudskih penala s obzirom na to da je na apelantu bila mogućnost da traži prinudno izvršenje (što mu je sud i dozvolio) ili sudske penale, mada je u smislu naprijed navedene zakonske odredbe mogao izabrati samo jednu varijantu ispunjenja.

11. Opštinski sud je 9. juna 2014. godine donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, naveo da predmetni stan nije moguće identifikovati na osnovu elemenata sadržanih u sudskoj nagodbi, te da ona nije podobna za sudsko izvršenje zato što predmet dužnikove obaveze nije određen ni odrediv za izvršni sud, a promjena predmeta i sredstva izvršenja nije moguća jer bi na taj način izvršni sud mijenjao izvršnu ispravu. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 15. oktobra 2014. godine donio rješenje kojim je apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

12. Predmetni spis je 11. decembra 2014. godine dostavljen Opštinskom sudu na nadležno postupanje.

13. Iz odgovora Opštinskog suda proizlazi da je taj sud 14. decembra 2017. godine održao ročište, istovremeno nalažući apelantu da pravilno označi izvršenika, po kojem zahtjevu je apelantov punomoćnik blagovremeno postupio, te je kao izvršenika označio Kanton Sarajevo – Profesionalnu vatrogasnu jedinicu. Opštinski sud je 26. januara 2018. godine održao ročište. Na navedeno ročište je pristupio apelant, ali ne i izvršenik iako je uredno obaviješten, pa je apelant predložio da se izvršenje provede na računu kod banke.

14. Apelant je 7. januara 2019. godine Opštinskom sudu dostavio podnesak u kojem je predložio da sud donese rješenje kojim će obavezati izvršenika da, ukoliko u roku od 15 dana ne obezbijedi apelantu drugi odgovarajući jednosoban stan tako što će mu ga predati u posjed, obaveže izvršenika da apelantu za svaki dan zakašnjenja isplaćuje po 100.00 KM na ime sudskih penala, i tako sve dok izvršenik ne postupi po navedenoj sudskoj nagodbi.

15. Opštinski sud je 25. marta 2019. godine donio zaključak kojim je naložio izvršeniku Gradu Sarajevo – Profesionalnoj vatrogasnoj brigadi zastupanoj po Kantonalnom pravobranilaštvu da u roku od 15 dana postupi po rješenju ovog suda od 26. aprila 2007. godine, odnosno da obezbijedi jednosoban stan približne kvadrature od 40 m² na području opština bliže navedenih u pomenutom zaključku.

16. Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo je 26. jula 2019. godine dostavilo podnesak Opštinskom sudu u kojem je navelo da nije u mogućnosti da postupi po zaključku uzimajući u obzir istaknuti prigovor legitimacije Kantona Sarajevo kod činjenice označenog izvršenika Grada Sarajevo, te postupanja na ročištu održanom 17. novembra 2017. godine.

17. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant navodi da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Opštinskim sudom došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da mu je kao radniku Profesionalne vatrogasne brigade Sarajevo bio dodijeljen na korišćenje stan koji je napustio 1992. godine zbog ratnih dešavanja, te da je Odlukom CRPC-a broj 703-3716-1/1 od 24. aprila 2003. godine potvrđeno da je bio nosilac stanarskog prava, te da je potvrđeno njegovo pravo na povrat stana u posjed. Apelant je dalje naveo da je taj stan pretvoren u spavaonicu Profesionalne vatrogasne brigade Sarajevo, te da se više puta obraćao Profesionalnoj vatrogasnoj brigadi kao bivšem poslodavcu i davaocu stana na korišćenje zahtjevom za dodjelu drugog odgovarajućeg stana, ali bezuspješno. Apelant je naveo da je zbog toga podnio tužbu, te da je taj parnični postupak okončan zaključenjem sudske nagodbe broj P-4725/05, kao i da je u parničnom postupku nastupio bez profesionalne pomoći, te da je sud morao voditi računa o valjanosti sudske nagodbe, odnosno ne dozvoliti da se ona zaključi na njegovu štete. Ističe da je pred Opštinskim sudom podnosio više urgencija, da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

19. Opštinski sud je opisao procesne radnje navodeći da je suštinski razumljivo posljednja procesna radnja suda ona kojom je naložio izvršeniku da u roku od 15 dana postupi po rješenju tog suda od 26. aprila 2007. godine, dakle po rješenju koje je doneseno prvo u ovom spisu predmeta i isto je ostalo prema zaključku tog uređujućeg sudije u svemu u prvobitno iskazanoj formi i sadržaju. Opštinski sud je naveo da je zaključak u izvršnom postupku procesna radnja kojom se sveobuhvatno realizuje odlučeno rješenje o izvršenju u ovom predmetu spora, te da je iz spisa vidljivo da je sud s posebnom upornošću donosio više odluka radi što potpunije i dosljednije primjene zakona i okončanja izvršnog postupka.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Opštinskim sudom došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuju izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 22. marta 2007. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko 13 i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, već da se u postupku ponašao aktivno tako što je Opštinskom sudu podnosio veći broj urgencija. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja jer nastoji da riješi svoje stambeno pitanje.

30. Analizirajući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u predmetnom postupku imao periode duže pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Opštinskom sudu bio potreban period od oko dvije godine da donese odluku po prigovoru koji je izvršenik uložio protiv rješenja o izvršenju (iz odgovora Opštinskog suda proizlazi da je nakon što je apelant 15. juna 2007. godine dostavio odgovor na prigovor, donio rješenje od 18. maja 2009. godine), te da mu je trebalo oko tri godine da u ponovnom postupku zakaže ročište (predmetni spis je 11. decembra 2014. godine dostavljen Opštinskom sudu na nadležno postupanje, a Opštinski sud je 14. decembra 2017. godine zakazao ročište), što u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, naročito imajući u vidu da je postupak od većeg značaja za apelanta jer nastoji riješiti svoje stambeno pitanje. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u odgovoru na apelaciju Opštinski sud nije posebno očitovao na navode o nerazumnoj dužini trajanja postupka, odnosno nije ponudio opravdanje za navedene periode neaktivnosti. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, pred kojim se ovaj predmet nalazio dva puta, Ustavni sud zapaža da je taj sud prvi put po žalbi na prvostepeno rješenje odlučio u roku od oko tri godine, što bez sumnje ne predstavlja adekvatnu ažurnost u smislu standarda prava na pravično suđenje, dok je drugi put o žalbi na prvostepeno rješenje odlučio u razumnom roku od oko četiri mjeseca, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Iz navedenih razloga, posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da razmatrana dužina izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Opštinski sud, koji je u odlučujućoj mjeri odgovoran za nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje kojim bi opravdao tako dug period pasivnosti i neblagovremeno preduzimanje procesnih radnji u postupku koji je po zakonu hitan i od naročitog značaja za apelanta.

31. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

34. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

36. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Opštinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“, u postupku koji je po zakonu hitne prirode i od naročitog značaja za apelanta jer je Opštinski sud u postupku imao duže periode neopravdane pasivnosti, čime je u odlučujućoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka, koja nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

38. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3611/19 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio