Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-216/20 (Regulatorna agencija za komunikacije BiH)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Javna vlast
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-216/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-216/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Regulatorna agencija za komunikacije BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Regulatorna agencija za komunikacije BiH protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031238 19 Uvp 2 od 19. novembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Regulatorna agencija za komunikacije BiH (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Amela Zametica-Akšamija iz Sarajeva, podnijela je 16. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031238 19 Uvp 2 od 19. novembra 2019. godine.

2. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 031238 19 U2 od 9. jula 2019. godine, donesenom u vijeću za upravne sporove, u upravnom sporu tužioca („Telekomunikacije Republike Srpske“ a.d. Banjaluka) pokrenutom protiv akta apelantkinje, ukinuto je Pravilo 88/18 o odvojenom računovodstvu apelantkinje broj 02-02-2-2495/18 od 29. avgusta 2018. godine.

3. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH od 9. jula 2019. godine, Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 U 031238 19 Uvp 2 od 19. novembra 2019. godine odbacio predmetni zahtjev kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da odredbama člana 49. stav (1) Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine propisano je da se protiv konačne odluke Upravnog odjeljenja Suda BiH donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Sud BiH je dalje naveo da je u konkretnom slučaju apelantkinja podnijela zahtjev za preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH od 9. jula 2019. godine, kojom je preispitana zakonitost osporenog akta, uvažen zahtjev za ocjenu zakonitosti istog i posljedično tome, navedeni akt ukinut. Sud BiH je naveo da je predmetni zahtjev za preispitivanje sudske odluke nedopušten, a s obzirom da je odlukom vijeća za upravne sporove Suda BiH prestalo pravno egzistiranje osporenog akta, pa se, u situaciji kada isti više ne postoji, zahtjev za preispitivanje ima odbaciti. Sud BiH je ukazao da je po svojoj pravnoj prirodi zahtjev za preispitivanje sudske odluke vanredni pravni lijek, te je isti dozvoljen i ostvaruje svoju svrhu u situacijama kada odlukom vijeća za upravne sporove ostane na snazi neki konačan i izvršni upravni akt, ali, kada vijeće za upravne sporove ukine akt koji se smatra konačnim i izvršnim, zahtjev za preispitivanje sudske odluke se smatra nedopuštenim, te je njegovo ulaganje nesvrsishodno s obzirom na prestanak egzistiranja pravnog akta. Sud BiH je također ukazao da se, u situacijama u kojima se presudom donesenom u upravnom sporu kontroliše zakonitost rada upravnih organa, pa se takvom presudom osporeni upravni akt ukine, mora zaključiti da strankama nedostaje procesno-pravni interes da zahtjevom za preispitivanje sudske odluke pobijaju takvu presudu, a to ne bi bilo ni u skladu s osnovnom svrhom upravnog spora (da cijeni zakonitost konačnog upravnog akta). Sud BiH je zaključio da, kako je uvažavanjem tužbe osporeni konačni akt poništen i predmet vraćen nadležnom upravnom organu na ponovno rješavanje, odnosno na daljnji postupak po zakonu, dakle kada nije meritorno riješeno o upravnoj stvari, zahtjev za preispitivanje sudske odluke treba odbaciti kao nedopušten zbog nedostatka pravnog interesa stranaka za njegovo podnošenje. Sud BiH je također naveo da je apelantkinja samo donosilac upravnog akta i ne može biti stranka u postupku u smislu odredaba čl. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, jer se osporenim aktom nije rješavalo o nekom pravu, obavezi ili pravnom interesu apelantkinje, nego o pravu, obavezi ili pravnom interesu tužioca i zainteresovane osobe, a donosilac akta je taj koji o tome odlučuje, pa stranka koja nije zadovoljna njegovim aktom traži zaštitu kod suda pobijajući zakonitost tog akta kojim je on, kao donosilac, odlučio o stvari. Sud BiH je u vezi s tim zaključio da apelantkinji kao donosiocu osporenog akta, u konkretnom slučaju, nedostaje aktivna stranačka legitimacija za podnošenje zahtjeva za preispitivanje sudske odluke.

Apelacioni navodi

4. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Prije svega, Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja po svojoj strukturi u poziciji kao nosioci javne vlasti. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

7. U konkretnom slučaju, apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelantkinja osporava rješenje Suda BiH kojim je odbačen kao nedopušten njen zahtjev za preispitivanje sudske odluke. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za preispitivanje sudske odluke. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantkinjinim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-216/20 (Regulatorna agencija za… | Sudska praksa | Aktio