Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2682/19 (A. M.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Aktivna legitimacija
  • Pravo na pravnu sigurnost
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2682/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2682/19, rješavajući apelaciju Andreja Mutića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Andrej Mutić protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Mal 045532 18 Gž od 16. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Andrej Mutić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, kojeg zastupa Ivan Brekalo advokat iz Širokog Brijega, podnio je 27. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Mal 045532 18 Gž od 16. aprila 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Mal 045532 17 Mal od 8. juna 2018. godine obavezani su Federacija BiH i Zapadnohercegovački kanton (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi, zajedno: tuženi) da apelantu za pružene advokatske usluge isplate iznos od 495,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknade troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je pred tim sudom vođen prekršajni postupak protiv apelanta koji postupak je obustavljen pravosnažnim rješenjem od 25. juna 2016. godine kojim je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret suda. Općinski sud je naveo da je apelant 21. februara 2017. godine podnio sudu zahtjev da mu se dosude troškovi prekršajnog postupka koji se odnose na nužne izdatke i nagradu njegovog branioca u tom postupku, nakon čega je 14. marta 2017. godine uputio urgenciju predsjedniku suda o dosuđivanju troškova prekršajnog postupka, te je u konačnici dostavio i troškovnik. S obzirom da sud nije u roku od tri mjeseca donio odluku o apelantovom zahtjevu, Općinski sud je zaključio da apelant, shodno odredbi člana 203. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), ima pravo da to potraživanje ostvari u parničnom postupku. Slijedom navedenog dosudio je apelantu utuženi novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom primjenom odredaba člana 199. stav 2. tačka h) ZKP u vezi sa odredbom člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima Federacije BiH.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 64 0 Mal 045532 18 Gž od 16. aprila 2019. godine uvažena je žalba tuženih i prvostepena presuda je preinačena na način da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen, te je apelant obavezan da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka i to prvotuženom u iznosu od 1.390,00 KM, a drugotuženom u iznosu od 1.020,00 KM.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da apelant predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu nužnih izdataka i nagrade svog branioca, te je istakao da na to nema pravo već da može potraživati samo naknadu nužnih troškova koje je sam imao, a ne i naknadu nužnih izdataka i nagradu svog branioca. Pri tome je istakao da je takvo stajalište zauzeo Ustavni sud u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-1289/15 od 25. oktobra 2017. godine. U konačnici je obavezao apelanta da tuženima nadoknadi troškove postupka primjenom odredaba čl. 386, 387. i

397. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev, te da je osporena presuda suprotna stanovištu zauzetom u presudi istog suda broj 64 0 P 040896 17 Gž od 24. avgusta 2018. godine. Navodi da tuženi nisu imali pravo na naknadu troškova predmetnog postupka iz razloga što je prvotuženog zastupao uposlenik, a drugotuženog stručni savjetnik, a pravo na naknadu troškova imaju samo pravobranioci i njihovi zamjenici. Takođe je naveo da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, te da je primjena prava u konkretnom slučaju bila proizvoljna i diskriminirajuća.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud primijenio materijalno i procesno pravo prilikom odlučivanja o apelantovom tužbenom zahtjevu i troškovima postupka. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao jasne i precizne razloge za zaključak da apelant nije aktivno legitimisan da potražuje naknadu nužnih izdataka i nagrade branioca koji ga je zastupao u prekršajnom postupku. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2364/20 od 14. oktobra 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi apelantovog pozivanja na presudu Kantonalnog suda broj 64 0 P 040896 17 Gž od 24. avgusta 2018. godine, za koju tvrdi da je suprotna pravnom stanovištu osporene presude, Ustavni sud primjećuje da apelant uz apelaciju nije dostavio navedenu presudu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da samo postojanje protivrječnih sudskih odluka u okviru istog suda (u konkretnom slučaju Kantonalnog suda) u pogledu istog činjeničnog i pravnog pitanja ne dovodi nužno do povrede načela pravne sigurnosti kao neodvojivog elementa prava na pravično suđenje, ukoliko takvim postojanjem nisu stvorene duboke i dugoročne razlike u praksi jednog suda (kontinuirana nesigurnost – vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1745/14 od 7. marta 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U pogledu apelantovih navoda da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo kada je tuženima dosudio troškove postupka iako ih nisu zastupali pravobranioci ni njihovi zamjenici, Ustavni sud zapaža da su tužene zastupali zaposlenici federalnog, odnosno kantonalnog pravobranilaštva. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 395. ZPP propisano da stranka koju zastupa javno pravobranilaštvo ima pravo na naknadu troškova u iznosu koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu. Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da troškovi u visini nagrade advokatu pripadaju stranci koju zastupa pravobranilaštvo kao institucija, a ne samo kada stranku zastupa pravobranilac ili njegov zamjenik kako to smatra apelant, jer se na taj način ostvaruje ratio legis navedene zakonske odredbe u vidu zaštite ograničenih državnih resursa od neosnovanog parničenja na koje je Ustavni sud više puta ukazao (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 16/18 od 28. marta 2019. godine, tačka 69, dostupna na www.ustavnisud.ba ) . Stoga Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2682/19 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio