Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3664/20 (A. M.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3664/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3664/20, rješavajući apelaciju Alema Mehmedike, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Alem Mehmedika protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 54 0 P 690672 19 Gž od 22. jula 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Alem Mehmedika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mustafa Karović, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 54 0 P 690672 19 Gž od 22. jula 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 690672 18 P od 18. decembra 2018. godine, u predmetu radi utvrđenja suvlasništva (vrijednost spora 58.500.00 KM), u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je apelant kao suinvestitor stekao pravo vlasništva na dijelu od 1/3 nekretnine pobliže označene stavom I izreke presude, po ugovoru o kupoprodaji nekretnina zaključenom dana 2. novembra 2007. godine, kod notara, između S.S. kao prodavca nekretnina i S.J., kao kupca nekretnina, pobliže označenih stavom I izreke presude, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u novčanom iznosu, na kojem je prvotužena S.J. uknjižena kao vlasnik 1/1 (stav 1. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je apelant kao suinvestitor, stekao pravo vlasništva na dijelu od 1/3 porodično-stambenog objekta pobliže označenog stavom II izreke, za koji prvotužena posjeduje rješenje broj. 05-23-4446/09 od 25. februara 2010 godine Službe za urbanizam, prostorno planiranje, građenje, imovinsko-pravne i stambene poslove Općine Vogošća, kojim se odobrava investitoru S.J. izvođenje radova na izgradnji porodično-stambenog objekta u Vogošći naselje Semizovac. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu naloži da izvrši uknjižbu prava vlasništva na 1/3 nekretnina opisanih u stavu 1. i 2. ove presude na ime apelanta. Odbijen je zahtjev apelanta za naknadu troškova parničnog postupka i obavezan je apelant da tuženima (S.J. i E.M.S) nadoknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 690672 18 P od 18. decembra 2018. godine, Kantonalni sud je osporenom presudom odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Iz stanja spisa i apelacionih navoda proizilazi da apelant nije izjavio reviziju protiv osporene Presude Kantonalnog suda broj 54 0 P 690672 19 Gž od 22. jula 2020. godine Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te navodi da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude drugostepenog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH protiv navedene presude. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3664/20 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio