Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3657/20 (M. P.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Otkaz
- Disciplinski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3657/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3657/20, rješavajući apelaciju Mehmeda Pašagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mehmed Pašagić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 044094 20 Rsž od 20. augusta 2020. godine i Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 044094 19 Rs od 12. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Pašagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrnograča, kojeg zastupa Ibrahim Kadić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 13. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Rs 044094 20 Rsž od 20. augusta 2020. godine i Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 044094 19 Rs od 12. februara 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da su nezakonite Odluke tužene (JP „BH Pošta" d.o.o. Sarajevo, Centar pošta Bihać) broj: 10.5.1-24.1-5854-19/19 od 18. aprila 2019. godine, 01.24.1-5854-40/19 S.L. od 13. maja 2019. godine i 10.5.6-24.1-8235-19 od 20. maja 2019. godine, te da se kao takve poništavaju, kao i da se tuženoj naloži da apelanta vrati na poslove i radne zadatke na radnom mjestu Operatoršalterski radnik u pošti 77230 Velika Kladuša, te da mu nadoknadi troškove spora u novčanom iznosu.
3. U obrazloženju prvostepene presude Općinski sud je naveo da je u toku postupka dokazano da je tužena na osnovu Disciplinske prijave od 1.aprila 2019. godine podnijela Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 4. aprila 2019. godine i pokrenula disciplinski postupak protiv apelanta zbog saznanja za počinjenje teže povrede radne obaveze apelanta u vremenu od 18. do 23. marta 2019. godine, kao i da je do saznanja o povredi došlo dana 25. marta 2019. godine. Općinski sud je naveo da je isto tako dokazano da je protiv apelanta vođena javna rasprava pred disciplinskim vijećem tužene dana 9. aprila 2019. godine, kada je vijeće utvrdilo da je apelant počinio težu povredu radne obaveze i da se prema istom izrekne mjera otkaza ugovora o radu bez otkaznog roka u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 2. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Općinski sud je naveo da je Odlukom tužene od 18. aprila 2019. godine apelant oglašen odgovornim za težu povredu radne obaveze iz člana 6. stav 1. tačka 3. i 4. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tužene i istom je izrečena disciplinska mjera otkaz ugovora o radu bez otkaznog roka. Općinski sud je naveo da je na navedenu odluku apelant uložio žalbu i da je Komisija za žalbe Odlukom od 13. maja 2019. godine odbila žalbu i potvrdila odluku tužene o izricanju disciplinske mjere, a koja odluka je postala konačna i na osnovu iste je donesena Odluka tužene o prestanku ugovora o radu od 20. maja 2019. godine, kojom je otkazan ugovor o radu apelantu bez otkaznog roka sa danom 20. maja 2019. godine. Općinski sud je naveo da tvrdnje apelanta da Pravilnik nije objavljen na adekvatan način, odnosno da sa istim nisu bili upoznati zaposlenici, su netačne. Općinski sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je objavljen u Službenim novinama tužene broj 40 u julu mjesecu 2016. godine, a i svjedoci tužene koji su u toku postupka saslušani A.S., M.K. i A.I. su potvrdili da su kao uposlenici tužene, a samim tim i apelant, imali mogućnost da se na adekvatan način upoznaju sa Pravilnikom i to putem web stranice tužene, kao i iz službenih novina. Općinski sud je naveo da su irelevantne tvrdnje apelanta da nije utvrđena šteta prema tuženoj koja bi bila jedan od elemenata za postojanje teže povrede, jer niti jednom odredbom Pravilnika nije propisana određena visina pričinjene štete, već samo „da je pričinjena šteta društvu“ kako to propisuje član 6. tačka 4. Pravilnika. Općinski sud je naveo da je tužena u toku postupka dokazala da joj je pričinjena šteta, jer sama činjenica da je apelant nezakonito raspolagao sredstvima društva ili poslugu sredstava, a što je isti učinio. Općinski sud je naveo da je apelant u prostorijama tužene obavljao radnje koje nisu u skladu sa opisom radnog mjesta istog, odnosno obavljao je nezakonitu radnju jer je svojim novcem, a što ni ne spori, vršio konverziju strane valute prilikom obavljanja mjenjačkih poslova na koje je bio raspoređen.
4. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja teže povrede radne obaveze kako je to propisano Pravilnikom, s obzirom da je apelant otkup i prodaju deviza vršio za lične potrebe, te je takvim postupanjem tuženu oštetio za iznos provizije. Kantonalni sud je naveo da visina štete nije obilježje povrede radne obaveze, zbog čega je žalbeni navod apelanta kojim ukazuje da „nije utvrđena visina štete i samim tim da tužena nije dokazala da je apelant počinio težu povredu radne obaveze“ ocijenio neosnovanim, kao i navod da je apelantu u drugostepenoj odluci neosnovano dodano da je „...počinio neposredno materijalnu štetu Društvu." Kantonalni sud je naveo i da je prvostepeni sud je utvrdio da je protiv apelanta disciplinski postupak proveden u propisanom roku, da je disciplinska komisija održala javnu raspravu 9. aprila 2019. godine uz prisustvo apelanta na kojoj se izjasnio o povredi radne obaveze koja mu je stavljena na teret. Kantonalni sud je naveo i da je da je Pravilnik tužena objavila u svojim Službenim novinama broj 40 u julu mjesecu 2016. godine.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje i pravo na ravnopravnost strana u postupku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant navodi da u provedenim postupcima nije utvrđeno ni dokazano da je apelant upoznat sa svojim pravima o obavezama iz radnog odnosa, a posebno onima koji se odnose na povrede radnih odnosa propisanih Pravilnikom. Apelant navodi i da u izreci prvostepene odluke disciplinske komisije nije bilo sankcionisano ponašanje apelanta na radnom mjestu koje bi predstavljalo povredu službene dužnosti opisanu u Pravilniku, da bi ova greška bila ispravljena u izreci drugostepene odluke disciplinskog vijeća dodavanjem : „i počinio neposredno materijalnu štetu Društvu“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, kada su zaključili da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja teže povrede radne obaveze kako je to propisano Pravilnikom tužene, s obzirom da je apelant otkup i prodaju deviza vršio za lične potrebe, te je takvim postupanjem tuženu oštetio za iznos provizije, kao i da je protiv apelanta disciplinski postupak proveden u propisanom roku. U navedenom Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević