Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3350/20 (M. J.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3350/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3350/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Manda Jurić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Manda Jurić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 046814 18 Gž od 5. septembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Manda Jurić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Odžaka, koju zastupa Živan Blagojević advokat iz Šamca, podnijela je 7. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 P 046814 18 Rev od 11. juna 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 046814 18 Gž od 5. septembra 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 P 046814 18 P od 18. jula 2018. godine, u postupku radi predaje u posjed nekretnina (vrijednost spora 11.000,00) obavezana je apelantkinja da preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine pobliže označene izrekom prvostepene presude, kao i da tužiocu (P.H.) nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 3.364,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 18. jula 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 25 0 P 046814 18 Gž od 5. septembra 2018. godine predmetnu žalbu apelantkinje odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 5. septembra 2018. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 25 0 P 046814 18 Rev od 11. juna 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, dok je odredbama stava (3) navedenog člana propisano da Vrhovni sud može, izuzetno, dozvoliti reviziju ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, odnosno da odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznos 11.000,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz navedenih zakonskih odredaba nije ostvaren. Vrhovni sud je naveo da apelantkinja tvrdi da odluka suda u predmetnom postupku zavisi od rješenja spornog pitanja u pogledu postojanja obaveze tužioca da, u postupcima po vlasničkoj tužbi na povrat stvari, posjed dokazuje neposrednim uviđajem na licu mjesta uz učešće vještaka geodetske struke i identifikacijom spornih parcela, te da je predmetno pitanje od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je u vezi s tim naveo da je, nakon što je razmotrio pravno pitanje koje je apelantkinja naznačila u reviziji, utvrdio da se istim ukazuje na povrede parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, što nije zakonom propisani razlog za izuzetno dopuštanje revizije.
Apelacioni navodi
5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja od Ustavnog suda traži da ukine rješenje Vrhovnog suda i presudu Kantonalnog suda, te da predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelantkinja je protiv presude Kantonalnog suda od 5. septembra 2018. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 11. juna 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 5. septembra 2018. godine.
8. S obzirom na to da je o reviziji apelantkinje odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 11. juna 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. septembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporenu presudu Kantonalnog suda od 5. septembra 2018. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević