Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2318/20 (M. B.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2318/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2318/20, rješavajući zahtjev Muhameda Budimlića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Muhamed Budimlića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Budimlić (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno se nalazi u KPZ Zenica, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 10. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 009692 19 Kžk od 5. marta 2020. godine.
2. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se, s obzirom da se nalazi u sedmoj deceniji života, privremeno, do okončanja kaznenog postupka protiv njega, obustavilo izvršenje kazne zatvora, odnosno svake mjere ograničavanja slobode apelanta.
3. Osporenom presudom Vrhovnog suda apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo Ubojstvo iz lana 166. stav 2. točka d) Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina.
4. U vrlo opširnim apelacionim navodima apelant je naveo da smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Ukazao je da je osporena presuda rezultat postupka u kome su počinjene bitne povrede postupka i u kojemu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. U zahtjevu za donošenje privremene mjere osim što je naveo da je u sedmoj deceniji života, nije dalje obrazlagao ove navode.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere jer njeno donošenje ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to u interesu stranaka ili vođenja postupka o apelaciji.
7. Ustavni sud ističe da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud nadalje podsjeća na sadržaj odredbe člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda kojom je propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uvjetom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Ovo iz razloga jer je smisao navedene odredbe Pravila Ustavnog suda da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20, dostupna na www.ustavnisud.ba). Također se obaveza iscrpljivanja navedene zakonske mogućnosti prema relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija FBiH (u daljnjem tekstu: ZIKS), pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
9. U smislu prethodnog stava, Ustavni sud podsjeća da su u ZIKS, regulirani način, postupak i uvjeti izvršenja kazne. Relevantnim odredbama navedenog zakona reguliran je i postupak odlaganja izvršenja kazne. Ustavni sud zapaža da iz dokumenta priloženih uz apelaciju proizlazi da apelant nije iscrpio ovu mogućnost. Stoga proizlazi da apelant prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom, nije tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da apelant traži donošenje privremene mjere o odlaganju izvršenja izrečene kazne zatvora, pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
10. Na temelju navedenoga, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević