Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4695/19 (UTD BEST d.o.o. Travnik)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4695/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4695/19, rješavajući apelaciju UTD BEST d.o.o. Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio UTD BEST d.o.o. Travnik zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Livnu u predmetu broj 68 0 Ip 005238 98 Ip, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. UTD BEST d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Kaniža advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 3. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 68 0 Ip 005238 98 Ip.
2. Apelant kao pravni slijednik tražioca izvršenja je tokom 2012. godine pred Općinskim sudom stupio u izvršni postupak protiv izvršenika D.P. „Livanjsko polje“ Livno gdje je predloženo izvršenje na založenoj nekretnini i prodaja iste radi namirenja potraživanja. Označena nekretnina je prodana apelantu kao jedinom ponuđaču i kupcu na trećem ročištu za prodaju nekretnine o čemu je 20. novembra 2012. godine Općinski sud donio zaključak, a nakon toga i rješenje o dosudi od 30. novembra 2012. godine kojim je odredio predaju nekretnine u posjed apelantu kao kupcu, te je naložio zemljišnoknjižnom uredu da predmetnu nekretninu upiše kao vlasništvo apelanta. Rješenje o dosudi je postalo pravomoćno 8. jula 2013. godine.
3. Apelant je na osnovu navedenog rješenja podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva, dok su treća lica Da.P. i Dr.P., koji su u predmetnom izvršnom postupku osporavala dopuštenost izvršenja na predmetnim nekretninama, osporila osnovanost navedenog zahtjeva, te predložila donošenje mjere osiguranja kojim bi se apelantu zabranilo da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini.
4. Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je 31. januara 2014. godine donio rješenje kojim je odbio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je donio rješenje od 6. februara 2015. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. Odlučujući u ponovnom postupku zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je 4. marta 2015. godine donio rješenje kojim je dozvolio uknjižbu prava vlasništva.
5. Odlučujući o zahtjevu predlagatelja osiguranja kao trećeg lica, Općinski sud je donio rješenje broj 68 0 P 033646 15 P od 4. marta 2015. godine kojim je, između ostalog, odredio privremenu mjeru osiguranja kojom je apelantu zabranio da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini. Općinski sud je donio rješenje broj 68 0 P 033646 15 P od 20. aprila 2015. godine kojim je, između ostalog, odredio mjeru osiguranja kojom se apelantu zabranjuje da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini, određujući da se ista dostavi Općinskom sudu u postupku zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva i zemljišnoknjižnom uredu. Istim rješenjem je određeno da mjera osiguranja traje do pravomoćnog okončanja postupka po uloženom prigovoru treće osobe ili do drugačije odluke suda, a da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
6. Općinski sud je 22. aprila 2015. godine donio rješenje broj 68 0 Ip 005238 98 Ip kojim je predlagatelje osiguranja kao treća lica uputio da kod nadležnog suda pokrenu parnicu protiv apelanta radi dokazivanja da su suvlasnici predmetne nekretnine i da je izvršenje na tom predmetu-nekretnini nedopušteno.
7. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je donio rješenje broj 68 0 P 033646 15 Gž od 6. marta 2019. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje kojim je određena mjera osiguranja ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
8. U parničnom postupku, Kantonalni sud je 12. marta 2019. godine donio presudu kojim je žalbe tužitelja kao trećih lica odbio i potvrdio presudu Općinskog suda broj 68 0 P 034341 15 P od 15. septembra 2016. godine kojom je, između ostalog, odbijen zahtjev za utvrđivanjem da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine.
9. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je donio rješenje broj 10 0 Dn 002874 15 Gž od 11. aprila 2019. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje od 20. marta 2015. godine kojim je dozvoljen upis zabrane preduzimanja aktivnosti koje se odnose na postupak upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja nekretninom ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
10. Općinski sud je 29. novembra 2019. godine donio rješenje kojim je stavio van snage rješenje kojim je određena mjera osiguranja i odredio da se ista ima brisati.
11. Općinski sud je 30. decembra 2019. godine donio rješenje kojim je stavio van snage rješenje kojim je određena privremena mjera osiguranja i odredio da se ista ima brisati.
12. Prema stanju u spisu postupak je u toku pred Općinskim sudom.
Apelacioni navodi
13. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na trajanje izvršnog postupka pred Općinskim sudom, kao i u odnosu na „evidentnu pristrasnost postupajućeg sudije (J.M.) u korist trećih lica“. Apelant je naveo da „navedeni sudija odbija predaju u posjed predmetne nekretnine bez obzira što je od donošenja rješenja o dosudi poteklo sedam godina i bez obzira što mjerom osiguranja nije odloženo navedno izvršenje niti predaja u posjed nekretnine te ne uzimajući u obzir da izvršni postupak traje od 1998. godine“. Ističe da je više puta upućivao podneske radi predaje u posjed predmetne nekrenine, ali da je postupajući sudija njegove zahtjeve ignorisao. Traži naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na trajanje izvršnog postupka pred Općinskim sudom.
Odgovori na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 6. januara 2020. naveo da je tužitelj/predlagatelj nekretninu koja je predmet izvršenja kupio u postupku privatizacije te da je sudija čekao da se okončana postupak po tužbi tužitelja/predlagatelja, te da će nakon što stranke prime rješenje broj 68 0 P 033646 19 P2 od 30. decembra 2019. godine, kojim rješenjem je određeno brisanje privremene mjere, isto dostaviti ZK Uredu za brisanje privremene mjere kao i mjere osiguranja, a nakon toga će donijeti zaključak o uvođenju u posjed apelanta.
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 9. jula 2020. naveo da više ne postoje smetnje za predaju nekretnine u posjed apelantu, kao i da je zaključkom od 13. marta 2020. godine pozvao apelanta da predujmi troškove radi izlaska sudskog izvršitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine. Naveo je da je apelant 23. marta 2020. godine postupio po navedenom zaključku suda. Ističe da zbog proglašene pandemije nije zakazao ročište na licu mjesta, radi predaje nekretnine u posjed apelantu. Smatra da je apelacija neutemeljena i predlaže da se odbije.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
17. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15.februara2007. godine, stav 26). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23.oktobra 2012. godine, stav 51.).
19. Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protivItalije,1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005.godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
20. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za njega od većeg značenja je nastoji realizovati rješenje kojim mu je dosuđena predmeta nekretnina. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud preduzimao više procesnih radnji u skladu sa procesnim mogućnostima, bliže opisanih u činjeničnom dijelu odluke, ali da postupak predaje u posjed predmetne nekretnine nije dovršen ni nakon perioda od oko osam godina od donošenja rješenje o dosudi. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja kojim je dosudio predmetnu nekretninu apelantu kao jedinom ponuđaču i kupcu, na zahtjev trećih lica donio privremenu mjeru i mjeru osiguranja kojima je apelantu zabranio da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini, te je zatim predlagatelje osiguranja kao treća lica uputio da pokrenu parnicu radi dokazivanja da su suvlasnici nekretnine, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak nije okončan. Pored toga, Općinski sud je, nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka u kojem je tužba tužitelja kao trećih lica odbijena, donio rješenja od 29. novembra i 30. decembra 2019. godine kojim je odredio da se brišu predmetna mjera osiguranja i privremena mjera. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kratko opisao hronologiju postupanja, te, između ostalog, ukazao da zbog proglašene pandemije nije zakazao ročište na licu mjesta radi predaje u posjed predmetne nekretnine. Stoga, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da u njegovom radu nije bilo neopravdanog odugovlačenja, a da su na dužinu trajanja postupka u relevantnom periodu koji se analizira ovom odlukom u znatnoj mjeri uticale objektivne okolnosti, za koje nije odgovoran ni Općinski sud, niti apelantovo ponašanje. U pogledu navoda apelanta o „evidentnoj pristrasnost postupajućeg sudije u korist trećih lica“, Ustavni sud naglašava da se nepristranost suda, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispituje sa aspekta subjektivne i objektivne nepristranosti suda. Subjektivna ili lična nepristranost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristrasan u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ospori uvjerljivim dokazima. Takođe, Ustavni sud naglašava da se objektivna nepristranost ne pretpostavlja, već se utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da su sudovi bili nepristrasni. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije dostavio nijedan dokaz niti je učinio opravdanim navode u pogledu objektivnosti i nepristrasnosti postupajućeg sudije u konkretnom predmetu, niti iz priloženih dokaza uz apelaciju takvo što proizlazi Istaknuti navodi sami po sebi ne ukazuju na pristrasnost, a iz dostavljene dokumentacije ne proizilazi bilo kakva činjenica koja nesporno ukazuje na zaključak u tom pravcu (mutatis mutandis, Ustavni sud Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3229/18 od 26. marta 2020. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba ). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U odnosu na apelantov zahtjev da Ustavni sud naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević