Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3400/20 (O. Z. i drugi)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3400/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3400/20, rješavajući apelaciju Osman Zatagić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Osman Zatagić, Hazim Zatagić, Rusmir Bešlagić i Rihad Keleštura protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 090647 17 Gž od 11. oktobra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Osman Zatagić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Zenice, Hazim Zatagić (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Zenice, Rusmir Bešlagić (u daljnjem tekstu: trećeapelant) iz Tešnja i Rihad Keleštura (u daljnjem tekstu: četvrtoapelant) iz Zenice, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Almin Dautbegović i Sanela Dautbegović iz Zenice, podnijeli su 15. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 090647 17 Rev od 21. maja 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 090647 17 Gž od 11. oktobra 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 090647 14 P od 17. juna 2016. godine, u postupku radi naknade štete (vrijednost spora 10.500,00), obavezane su tužene (Federacija BiH, Vlada Federacije BiH i BiH, Vijeće ministara BiH, Ministarstvo odbrane) da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, slobode i prava ličnosti i strah usljed neosnovanog lišenja slobode solidarno isplate prvoapelantu i drugoapelantu iznos od po 5.400,00 KM, ukupno 10.800,00 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, slobode i prava ličnosti i strah usljed neosnovanog lišenja slobode, solidarno isplate četvrtoapelantu iznos od 3.200,00 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom, kao i da na ime naknade troškova parničnog postupka solidarno isplate apelantima iznos od 1.275,30 KM. Tužbeni zahtjev trećeapelanta za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, slobode i prava ličnosti usljed neosnovanog lišenja slobode, kao i preostali dio tužbenog zahtjeva prvoapelanta i drugoapelanta preko dosuđenog iznosa, te preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, je odbijen kao neosnovan.

3. Odlučujući o žalbama apelanata i tuženih, Kantonalni sud je Presudom broj 51 0 P 090647 16 Gž od 11. oktobra 2016. godine žalbe apelanata odbio kao neosnovane, a žalbe tuženih uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio u cijelosti tužbene zahtjeve apelanata, te odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 11. oktobra 2016. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 51 0 P 090647 17 Rev od 21. maja 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, dok je odredbama člana 316. stav (2) navedenog zakona propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Vrhovni sud je dalje naveo da su apelanti u predmetnom postupku formalni (obični) suparničari, pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru, te da u predmetom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravosnažno odbijajućem dijelu za prvoapelanta i drugoapelanta iznosi 10.800,00 KM, za trećeapelanta 14.400,00 KM, a za četvrtoapelanta 6.400,00 KM, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije u smislu navedenih zakonskih odredaba nije ostvaren. Vrhovni sud je također naveo, a imajući u vidu pozivanje apelanata na izuzetnu dopustivost revizije u smislu odredaba člana 237. stav (3) ZPP da se predmetna revizija suštinski svodi na izlaganje razloga o tome da je, i zašto je, tužbeni zahtjev trebalo usvojiti, pa apelanti u reviziji ističu da o primjeni relevantnih odredaba materijalnog prava postoji praksa Vrhovnog suda Federacije BiH, Presuda tog suda broj 41 0 P 001112 13 Rev od 25. decembra 2014. godine. Vrhovni sud je naveo da je, međutim, rješavajući u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u više svojih odluka izrazio stav o prigovoru zastare potraživanja naknade nematerijalne štete pretrpljene u ratu u BiH, te na taj način uticao na ujednačavanje sudske prakse u svim predmetima sa sličnom činjeničnom i pravnom situacijom, što je slučaj i u parnici na koju konkretno ukazuju apelanti u reviziji.

Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navode da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da je osporena odluka Kantonalnog suda nezakonita, te od Ustavnog suda traže da ukine osporenu presudu Kantonalnog suda, kao i osporeno rješenje Vrhovnog suda, te da predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelanti su protiv presude Kantonalnog suda od 11. oktobra 2016. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 21. maja 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 11. oktobra 2016. godine.

8. S obzirom na to da je o reviziji apelanata odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 21. maja 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. septembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda od 11. oktobra 2016. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3400/20 (O. Z. i drugi) | Sudska praksa | Aktio