Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3459/20 (Z. i S. A.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3459/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3459/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Zehra Ajkunić i Selmir Ajkunić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Zehra Ajkunić i Selmir Ajkunić Protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 080263 19 Gž od 18. aprila 2019.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zehra Ajkunić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Bugojna i Selmir Ajkunić (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Bugojna, koje zastupa Mesud Duvnjak advokat iz Bugojna, podnijeli su 21. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 P 080263 19 Rev od 5. maja 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 080263 19 Gž od 18. aprila 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 080263 17 P od 10. januara 2019. godine (vrijednost spora 31.084,26 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se obaveže tuženi (Zaštitni fond Federacije BiH) da im na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 31.084,26 KM i to na ime naknade materijalne štete ukupan iznos od 4.084,26 KM (dakle, po 2.042,13 KM), na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljenu duševnu bol zbog smrti bliske osobe iznos od 20.000,00 KM prvoapelantkinji (majci smrtno stradalog) i iznos od 7.000,00 KM drugoapelantu (bratu smrtno stradalog), sve sa zakonskom zateznom kamatom, te su obavezani apelanti da tuženom nadoknade troškove predmetnog postupka u iznosu 249,48 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 10. januara 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 46 0 P 080263 19 Gž od 18. aprila 2019. godine predmetnu žalbu apelanata odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 18. aprila 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 46 0 P 080263 19 Rev od 5. maja 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da su apelanti u konkretnom predmetu formalni suparničari, te da je procesni položaj svakog od njih samostalan, pa se pravo na izjavljivanje revizije cijeni za svakog apelanta odvojeno. Vrhovni sud je u vezi s time ukazao da pobijani dio drugostepene presude za prvoapelantkinju iznosi 22.042,13 KM, a za drugoapelanta 9.042,13 KM, dakle, niti za jedno od njih ne prelazi vrijednosni cenzus od 30.000,00 KM, propisan navedenim zakonskim odredbama, pa revizija apelanata nije dopuštena. Vrhovni sud je također naveo da apelanti predmetnom revizijom nisu predložili izuzetno postupanje po reviziji shodno odredbama člana 237. st. (3) i (4) ZPP, niti su postupili prema stavu (5) navedenog člana, nego u reviziji ukazuju samo na povredu odredaba parničnog postupka i materijalnog prava. Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. Evropske konvencije, kao i prava iz člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije. Apelanti ističu da se povreda prava na pravično suđenje „ogleda u proizvoljnosti u pogledu primjene materijalnog prava“, kako od strane Općinskog suda, tako i od strane Kantonalnog suda i Vrhovnog suda. Apelanti navode da su se Općinski sud i Kantonalni sud pogrešno pozvali na odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima kada su u predmetnom postupku zaključili da je u konkretnom slučaju nastupila zastara njihovog potraživanja.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelanti su protiv presude Kantonalnog suda od 18. aprila 2019. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 5. maja 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 18. aprila 2019. godine.

8. S obzirom na to da je o reviziji apelanata odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 5. maja 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. septembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda od 18. aprila 2019. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3459/20 (Z. i S. A.) | Sudska praksa | Aktio