Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3675/20 (Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3675/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3675/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 591759 19 Pž od 23. juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu:
apelantkinja), koju zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnijela je 16. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 591759 19 Pž od 23. juna 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 lp 591759 16 lp od 24. oktobra 2018. godine obustavljeno je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 5. decembra 2016. godine, s obzirom da na javnoj aukciji održanoj 11. oktobra 2018. godine (u skladu sa Okvirnim zakonom o zalozima) nije bilo ponuđača za kupovinu predmeta osiguranja (pokretne stepenice NCE, godina proizvodnje 2008. godine), a ni apelantkinja (kao tražilac izvršenja) nije bila zainteresovana za kupovinu istog, te je aukcija shodno zapisniku sudskog izvršioca od 11. oktobra 2018. godine proglašena neuspješnom i za taj predmet osiguranja završenom. Naloženo je apelantkinji da predmet osiguranja koji joj je povjeren na čuvanje do prodaje, shodno zaključku Općinskog suda od 6. januara 2017. godine, preda izvršeniku („Sam shop“ d.o.o. Sarajevo) u roku od 8 dana.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 24. oktobra 2018. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 591759 19 Pž od 23. juna 2020. godine predmetnu žalbu apelantkinje odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je izvršenje u predmetnom postupku određeno na osnovu potvrde o zalozima od 14. januara 2016. godine, shodno odredbama člana 26. stav (2) tačka b) Okvirnog zakona o zalozima. Kantonalni sud je naveo da članom 25. stav (3) navedenog zakona jeste propisano da se na pitanja izvršenja koja nisu uređena tim zakonom na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje izvršni postupak, ako to nije u suprotnosti s ovim zakonom. Kantonalni sud je naveo da, međutim, shodna primjena odredaba Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) nije propisana za sam postupak prodaje osiguranja (založene stvari), kako to neosnovano žalbom ističe apelantkinja, jer je članom 29. stav (5) Okvirnog zakona o zalozima propisano da se postupak za prodaju osiguranja putem javne prodaje (što je u konkretnom predmetu bio slučaj) provodi prema pravilima propisanim Pravilnikom o zalozima (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da je članom 24. stav (2) Pravilnika propisano da se na prodaju osiguranja ni i kom slučaju ne mogu primijeniti pravila sadržana u nekom drugom zakonu ili podzakonskom aktu, čime je zapravo derogirana primjena odredaba ZIP kojima je regulisano izvršenje na pokretnim stvarima. Kantonalni sud je dalje naveo da, stoga, prvostepeni sud, nakon neuspješne aukcije za prodaju založenih pokretnih stepenica, nije bio u obavezi da postupi prema odredbama člana 131. ZIP, te da održi drugo ročište za prodaju osiguranja. Kantonalni sud je naveo da je članom 34. stav (2) Pravilnika propisano da, ako niti jedan učesnik nije dao ponudu za početnu cijenu predmeta koji je predmet aukcije, aukcionar proglašava aukciju za taj predmet osiguranja završenom i neuspješnom. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da je javna aukcija u predmetnom postupku održana 11. oktobra 2018. godine, pa kako tom prilikom nije bilo ponuđača za kupovinu predmeta osiguranja, aukcija je proglašena neuspješnom. Kantonalni sud je naveo da, s obzirom da Pravilnikom nije propisana mogućnost ponovne aukcije, a isključena je primjena pravila sadržanih u nekom drugom zakonu, to je prvostepeni sud pravilno postupio kada je izvršni postupak obustavio zbog neuspješne aukcije predmeta osiguranja.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinja, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise, a konkretno relevantne odredbe Okvirnog zakona o zalozima i ZIP. Apelantkinja ističe da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za obustavu predmetnog izvršnog postupka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Okvirnog zakona o zalozima i Pravilnika, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević