Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2002/19 (H. Č.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Uknjižba
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2002/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2002/19, rješavajući apelaciju Huseina Čelebića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Husein Čelebić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 012158 17 Gž od 19. februara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-DN-16-000 621 od 16. novembra 2016.

godine, te zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj Ip-335/03 i predmetu broj 17 0 Rs 030590 13 I, koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 030590 18 I 2 od 18. juna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Čelebić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amela Alagić advokat iz Cazina, podnio je 7. maja 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 012158 17 Gž od 19. februara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud ) broj 017-0-DN-16-000 621 od 16. novembra 2016. godine, te zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka pred Općinskim sudom u predmetu broj Ip-335/03 i predmetu broj 17 0 Rs 030590 13 I, koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Rs 030590 18 I 2 od 18. juna 2019. godine.

Činjenice u predmetu broj Ip-335/03

2. Apelant, kao tražilac izvršenja, je 28. jula 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika DD „Bihaćki transporti” Bihać, na osnovu presude Općinskog suda broj RS-2421/03 od 16. oktobra 2006. godine, radi prinudne naplate novčanog duga prodajom nekretnina izvršenika. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 17 0 I 033353 11 I od 5. septembra 2011. godine kojim je odobrio predloženo izvršenje. Iz odgovora Općinskog suda proizilazi da se predmetno rješenje o izvršenju nije moglo lično uručiti izvršeniku jer je navedena firma prestala sa radom zbog čega mu je isto dostavljeno putem oglasne table Općinskog suda shodno odredbama člana 10. ZIP F BiH. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda od 3. oktobra 2011. godine izvršen je upis zabilježbe na nakretninama izvršenika. Nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju predmetni izvršni spis je pripojen najstarijem izvršnom spisu koji se vodio pred Općinskim sudom protiv istog izvršenika broj Ip-335/03. Iz odgovora Općinskog suda proizilazi da se protiv istog izvršenika vodi više izvršnih postupaka, prodajom istih nekretnina, te da je Općinski sud zaključkom odredio da se svi izvršni spisi protiv istog izvršenika i na istim nekretninama pripoje najstarijem izvršnom spisu naprijed navedenom, te da su svi postupci bili u različitim fazama izvršnog postupka. Općinski sud je u najstarijem izvršnom spisu izvršio prodaju nekretnina izvršenika i to na trećem ročištu za javno nadmetanje za cijenu u iznosu od 130.000,00 KM, te je 27. novembra 2015. godine donio rješenje broj Ip-335/03 i dr. kojim je predmetne nekrenine i dosudio. Iz odgovora Općinskog suda proizilazi da su, nakon što su pripojenim spisima donesene pravosnažne sudske odluke, bili ispunjeni uslovi za zakazivanje zajedničkog ročišta o diobi prodajne cijene koje je zakazano za 26. juni 2019. godine.

Činjenice u predmetu broj 17 0 Rs 030590 18 I 2

3. Apelant je 6. maja 2013. godine Općinskom sud podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika DD „Bihaćki transporti” Bihać radi prinudne naplate novčanog duga, na osnovu presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 030590 11 P od 28. oktobra 2011. godine, predlažući izvršenje prodajom nekretnina izvršenika. Općinski sud je svojim zaključcima od 7. maja, 30. maja i 24. juna 2013. godine naložio apelantu da uredi podneseni prijedlog. Apelant je po navedenim nalozima Općinskog suda blagovremeno postupao (13. maj,12. juni i 4. juli 2013. godine.) Apelant je 4. juna, 7. decembra 2015 i 26. marta 2016. godine Općinskom sudu podnio molbe za određivanjem izvršenja i pristupanju predmetu broj I-335/03. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 17 0 Rs 030590 13 I od 31. marta 2016. godine kojim je odobrio predloženo izvršenje. Općinski sud je Zaključkom od 14. septembra 2018. godine naložio apelantu da u roku od osam dana po prijemu zaključka podneseni prijedlog za izvršenje dopuni tako što će predložiti sudu određivanje izvršenja na novom predmetu i sredstvu izvršenja jer se izvršenje na nekretninama izvršenika nije moglo provesti. Pismenim podneskom od 1. oktobra 2018. godine apelant je po punomoćniku predložio sudu određivanje izvršenja zapljenom, procjenom vrijednosti i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Rješenjem suda od 29. novembra 2018. godine odobreno je predloženo izvršenje protiv navedenog izvršenika i to zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Imajući u vidu da je novo sjedište izvršenika na teritoriji Grada Bihaća nepoznato, Općinski sud je rješenje dostavio putem oglasne table. Zaključkom suda od 21. maja 2019. godine naloženo je apelantu da u roku od 15 dana po prijemu na depozitni račun Općinskog suda uplati iznos od 21,00 KM kao predujam troškova izlaska sudskih izvršitelja na lice mjesta odnosno, na posljednju adresu sjedišta izvršenika. Zaključak Općinskog suda apelant je lično primio 27. maja 2019. godine ali po istom nije postupio. Općinski sud je Rješenjem od 18. juna 2019. godine obustavio izvršenje u predmetnoj izvršnoj stvari jer apelant u ostavljenom roku nije uplatio predujam za izlazak sudskih izvršitelja na lice mjesta. Navedeno rješenje je 24. juna 2019. godine primio punomoćnik apelanta, te je isto postalo pravosnažno 3. jula 2019. godine.

Osporene odluke

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 012158 17 Gž od 19. februara 2019. godine, kojim je potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 017-0-DN-16-000 621 od 16. novembra 2016. godine, odbijen je zahtjev za upis zabilježbe izvršenja na nekretninama bliže označenim u izreci prvostepenog rješenja te određeno da će se izvršiti upis zabilježbe odbijenog zahtjeva u ,,C“ listu zk ul broj 9297 k.o. Bihać Grad.

5. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je zemljišnoknjižnom uredu dostavio predmetno rješenje o izvršenju, te da je navedenim rješenjem odobreno izvršenje na nekretninama bliže označenim u obrazloženju predmetnog rješenja. Općinski sud je naveo da je zahtjev za upis zabilježbe izvršenja na nekretninama neosnovan iz razloga što je predmetno rješenje o izvršenju odobreno na nekretninama izvršenika, a da je došlo do promjene u pogledu vlasništva na predmetnim nekretninama izvršenika koje su u izvršnom postupku tražioca izvršenja AD "Banka Srpske" Banja Luka koji je vođen pod brojem Ip-335/03 dosuđene ponuđaču A.V. Kako izvršenik "Bihaćki transport" d.d. Bihać nije uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina na kojima je odobreno izvršenje i određen upis zabilježbe izvršenja, Općinski sud je odbio zahtjev za upis zabilježbe izvršenja.

6. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio upis zabilježbe izvršenja na temelju rješenja o izvršenju polazeći od utvrđenja da na predmetnim nekretninama izvršenik nije upisan kao vlasnik nekretnina nego treće lice, te da je ovaj zaključak prvostepenog suda pravilan i da nije doveden u sumnju apelantovim žalbenim navodima. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da je apelantov zahtjev za upis zabilježbe izvršenja zemljišnoknjižni sud primio 5. aprila 2016. godine, a da je pravosnažno rješenje o dosudi predmetnih nekretnina trećem licu primio 29. januara 2016. godine, dakle nakon što je pravosnažno rješenje o dosudi predmetnih nekretnina dostavljeno na provođenje zemljišnoknjižnom sudu pa da redoslijed upisa prava u zemljišnu knjigu odgovara redoslijedu pristiglih zahtjeva. Kantonalni sud navodi da na zakonitost pobijanog rješenja nema uticaja to što je apelant podnio prijedlog za izvršenje još 2013. godine, te ističe da apelant ni u žalbi ne osporava odlučne činjenice da izvršenik nije vlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme kada je rješenje o izvršenju dostavljeno zk. uredu radi zabilježbe izvršenja pa je činjenično stanje prema stavu Kantonalnog suda potpuno i pravilno utvrđeno.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok postupaka, ukazujući da postupak u predmetu Ip-335/03 formalno nije okončan jer sud nije donio rješenje o namirenju. Traži od Ustavnog suda da usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupcima koji se vode pred Općinskim sudom kao br. Ip-335/03 i 17 0 Rs 030590 13 I, kao i povredu prava na pravično suđenje zbog odbijanja upisa zabilježbe rješenja o izvršenju u zemljišnu knjigu u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 012158 17 Gž od 19. februara 2019. godine, te traži da se naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da mu isplati naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku.

Odgovori na apelaciju

8. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju u predmetu Ip-335/03 naveo tok predmetnog postupka. Kako su svi izvršni postupci bili u različitim fazama a izvršenik ne posjeduje druge nekretnine iz kojih bi se namirilo potraživanje svih tražilaca izvršenja, Općinski sud je ukazao da nije mogao zakazati ročište o diobi prodajne cijene sve dok svi izvršni postupci vođeni protiv istog izvršenika nisu bili pravosnažno okončani. Sud posebno naglašava da punomoćnik apelanta nikada nije pristupila Općinskom sudu niti je podnijela bilo kakvu urgenciju kako bi bila obavještena o razlozima zbog kojih još nije bilo zakazano ročište o diobi prodajne cijene, te da njen prijedlog da Ustavni sud apelantu dosudi naknadu na ime nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmentih postupaka, je po Općinskom sudu u potpunosti neosnovan. Ukoliko Ustavni sud usvoji apelaciju navedenog advokata i utvrdi povredu prava na pravično suđenje, Općinski sud predlaže da se zbog objektivnih razloga u radu ovog suda, apelantu ne dosuđuje nematerijalna šteta jer Vlada USK Bihać ne snosi nikakvu odgovornost za dužinu trajanja predmetnih izvršnih postupaka.

9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju u predmetu 17 0 Rs 030590 18 I 2 naveo tok postupka, te da je u toku postupka došlo do promijene postupajućeg sudije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na dužinu trajanja postupaka pred Općinskim sudom br. Ip-335/03 i 17 0 Rs 030590 13 I

12. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

13. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

14. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnih postupaka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te s obzirom na činjenicu da su se u predmetnim postupcima pojavile određene procesne smetnje koje su uticale na dinamiku i sam tok predmetnih postupaka (u predmetu broj Ip- 335/03 nemogućnost dostave na adresi izvršenika zbog čega je dostava vršena putem oglasne table, te okolnost da se u konkretnom slučaju radi o izvršeniku protiv kojeg se vodi više izvršnih postupaka, prodajom istih nekretnina, dok u predmetu broj 17 0 Rs 030590 13 I nemogućnost izvršenja na predloženim nekretninama izvršenika, te nemogućnost dostave na adresi izvršenika zbog čega je dostava vršena putem oglasne table), Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenim postupcima.

15. Nadalje, ocjenjujući ponašanje apelanta i redovnog suda u predmetu broj Ip-335/03, Ustavni sud zapaža, a što proizilazi i iz odgovora Općinskog suda, potpunu pasivnost apelanta u trajanju od oko tri i po godine tj. od 27. novembra 2015. godine kada je Općinski sud donio rješenje o dosudi predmetnih nekrenina pa do 26. juna 2019. godine kada je Općinski sud zakazao ročište o diobi prodajne cijene, što upućuje na zaključak da predmetni postupak nije naročito značajan za apelanta. S obzirom na to, te imajući u vidu složenost predmeta, naročito okolnost da je u konkretnom slučaju veći broj tražilaca izvršenja protiv istog izvršenika te da je pripojen veći broj predmeta najstarijem predmetu, evidentno je da Općinski sud nije neopravdano odugovlačio postupak, nego je u toku trajanja postupka preduzimao raspoložive procesne radnje, u skladu sa procesnim mogućnostima, u cilju okončanja predmetnog postupka, te da svojim ponašanjem nije neopravdano doprinio sveukupnoj dužini trajanja postupka.

16. Nadalje, ocjenjujući ponašanje apelanta i redovnog suda u predmetu broj 17 0 Rs 030590 13 I, Ustavni sud zapaža je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, te je pozivan u više navrata od suda da uredi prijedlog, po kojim nalozima je blagovremeno postupio, što je u određenoj mjeri imalo uticaja na dužinu trajanja postupka. S druge strane, posmatrajući ponašenje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon apelantovog uređenja prijedloga za izvršenje i molbi za određivanjem izvršenja, u roku od oko dvije i po godine donio rješenje o izvršenju, što se ne može smatrati primjerenom ažurnošću. Navedeni period, u odgovoru na apelaciju, Općinski sud pravda promjenom postupajućeg sudije. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. U nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzimao procesne radnje u primjerenim rokovima, u skladu sa procesnim mogućnostima što je u konačnici rezultiralo da je predmetni izvršni postupak obustavljen zbog propusta apelanta odnosno njegovog punomoćnika da u ostavljenom roku uplati predujam za izlazak sudskih izvršitelja na lice mjesta, što upućuje na zaključak da predmetni postupak za apelanta nije naročito značajan. Stoga, Ustavni sud smatra da se Općinski sud, izuzev početne neaktivnosti, u predmetnom postupku ponašao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, te da u njegovom postupanju nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

17. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na suđenje razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetima br. Ip-335/03 i 17 0 Rs 030590 13 I, očigledno (prima facie) neosnovani.

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 012158 17 Gž od 19. februara 2019. godine i Rješenje Općinskog suda broj 017-0-DN-16-000 621 od 16. novembra 2016. godine

18. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

19. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja zbog čega je odbijen zahtjev za upis zabilježbe izvršenja na nekretninama bliže označenim u izreci prvostepenog rješenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koji se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2002/19 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio