Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1294/19 (Sparkasse Bank d.d. BiH)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
- Nekretnina
- Hipoteka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1294/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1294/19, rješavajući apelaciju „Sparkasse Bank“ d.d. BiH i Jasminke Karajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije „Sparkasse Bank“ d.d.
BiH i Jasminke Karajić podnesene protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Ip 028543 18 Pž od 11. februara 2019.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sparkasse Bank“ d.d. BiH (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Safet Vejo, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Ip 028543 18 Pž od 11. februara 2019. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP 1294/19.
2. Jasminka Karajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Dino Halapić, advokat iz Bihaća, podnijela je 1. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Ip 028543 18 Pž od 11. februara 2019. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP 1457/19.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Kako se apelacijama osporava isti izvršni postupak s aspekta odluke koja je donesena u okviru tog postupka, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1294/19 i AP 1457/19 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1294/19.
4. Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevima apelanta i apelantice za donošenje privremene mjere, donio odluke br. AP 1294/19 i AP 1457/19 kojima je zahtjeve odbio (vidi Ustavni sud, odluke o privremenoj mjeri br. AP 1294/19 od 10. aprila 2019. godine i AP 1457/19 od 24. aprila 2019. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i tražitelja izvršenja S. S. i H. G. (u daljnjem tekstu: tražitelji izvršenja) u predmetu broj AP 1294/19 zatraženo je 24. juna 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju, a u apelaciji broj AP 1457/19 isto je zatraženo 31. augusta 2020. godine.
6. Kantonalni sud, Općinski sud i tražitelji izvršenja su u apelaciji broj AP 1294/19 odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 6. do 9. jula 2020. godine, a u apelaciji broj AP 1457/19 odgovori su dostavljeni u periodu od 7. do 10. septembra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
8. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu od 8. decembra 2000. godine, koja je priznata Rješenjem Kantonalnog suda broj R1-223/01 od 4. decembra 2001. godine, obavezan je „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: izvršenik) da tužitelju (preduzeće DD „Coning Inžinjering“ Varaždin) isplati dug u iznosu od 714.285,70 KM.
9. Na osnovu navedene presude, preduzeće DD „Coning Inžinjering“ Varaždin (pravni sljednik preduzeća DP „Coning“ Varaždin) podnijelo je 13. decembra 2001. godine protiv izvršenika prijedlog za izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima.
10. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-122/2001 od 14. decembra 2001. godine odobrio predloženo izvršenje, dok je rješenjem i zaključkom od 15. augusta 2006. godine sud dozvolio da se izvršenje provede na izvršenikovim nekretninama preciziranim u izreci rješenja, te dozvolio da se izvrši zabilježba Rješenja o izvršenju broj Ip-122/01 u C listu zk. uložaka (preciziranih u izreci zaključka) Općine Velika Kladuša.
11. Iz spisa predmeta proizlazi da je 27. oktobra 2016. godine između DD „Coning Inžinjering“ Varaždin i S. S. i H. G. (tražitelja izvršenja) zaključen notarski ugovor o ustupanju potraživanja i prijenosu založnog prava hipoteke, te da se radilo o ustupljenim potraživanjima iz izvršnog predmeta Ip-122/01 proisteklim iz pravomoćne i izvršne presude Trgovačkog suda u Varaždinu (potraživanja upisana u teretnom listu zk. ul. br. 200 i 202 KO SP Velika Kladuša, sada 6816 i 6817 KO Velika Kladuša). Općinski sud je zaključkom od 27. decembra 2016. godine utvrdio da je nastupila promjena kod tražitelja izvršenja tako što umjesto dotadašnjeg tražitelja izvršenja (DD „Coning Inžinjering“ Varaždin) stupaju tražitelji izvršenja S. S. i H. G. koji su podneskom odredili predmet izvršenja s obzirom na to da je u međuvremenu nastupila promjena etažiranja i promjena prava vlasništva na etažiranim poslovnim prostorima od trećih lica, te su zatražili postupanje u skladu s odredbom člana 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
12. Rješenjem o dosudi Općinskog suda broj 23 0 Ip 028543 18 Ip 2 od 25. aprila 2018. godine u izvršnom postupku tražitelja izvršenja S. S. i H. G. protiv izvršenika „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša i učesnika u postupku (apelanta i J. K.), radi izvršenja na izvršenikovim nekretninama (precizirane u izreci rješenja, u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), dosuđene su predmetne nekretnine kupcima – tražiteljima izvršenja za cijenu od 240.000,00 KM, odnosno za cijenu od 80.000,00 KM, te je određeno da dotadašnji vlasnici i eventualno treća lica koja su u posjedu predmetnih nekretnina na traženje kupca trebaju odmah predati u posjed predmetne nekretnine kupcima. Istim rješenjem naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene vlasništva na predmetnim nekretninama i izvrši brisanje svih upisanih tereta, dok je Odjeljenju za katastar i geodetske poslove Općine Velika Kladuša naloženo da izvrši promjenu prava posjeda s imena vlasnika na ime kupaca. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je nakon zabilježbe rješenja o izvršenju u zemljišne knjige, procjene nekretnina i održanog prvog ročišta za prodaju putem javnog nadmetanja zaključkom o prodaji konstatirano da su predmetne nekretnine prodate najpovoljnijem ponuđaču – tražiteljima izvršenja. S obzirom na to da su tražitelji izvršenja kupci predmetnih nekretnina i nisu u obavezi da polože kupoprodajnu cijenu, Općinski sud je na osnovu člana 93. ZIP-a donio rješenje o dosudi.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 Ip 028543 18 Pž od 11. februara 2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe učesnika u postupku i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz sadržaja predmeta, ocijenjenih dokaza i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud rješenjem (od 14. decembra 2001. godine) dozvolio predmetno izvršenje, dok je rješenjem i zaključkom (od 15. augusta 2006. godine) dozvolio da se izvršenje provede na predmetnim nekretninama i da se izvrši zabilježba rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama. Dalje, iz izvoda zk. uložaka je utvrđeno da je na predmetnim nekretninama pravni prednik tražitelja izvršenja 20. decembra 1990. godine zasnovao založno pravo radi osiguranja potraživanja koja su bila predmet presude na osnovu koje je i pokrenut prijedlog za izvršenje. Osim toga, tokom postupka izvršenja došlo je do promjene vlasnika nekretnina na kojima se treba provesti izvršenje (u korist učesnika u postupku – apelanta i apelantice), koji su pravo vlasništva stekli zaključenjem ugovora o kupoprodaji predmeta tendera u 2000. godini, dakle nakon što je u zemljišnoj knjizi već bilo upisano založno pravo – hipoteka pravnog prednika tražitelja izvršenja (20. decembra 1990. godine). Također, zaključkom suda apelant i apelantica upućeni su na parnicu protiv tražitelja izvršenja radi dokazivanja da im pripada pravo vlasništva na predmetnim nekretninama (poslovnim prostorima), koji postupak u odnosu na apelanta je okončan odlukama redovnih sudova tako što je odbijen tužbeni zahtjevi kojim je traženo da se određeno izvršenje proglasi nedopuštenim. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud zaključkom od 27. decembra 2016. godine utvrdio promjenu kod tražitelja izvršenja koji su podneskom odredili predmet izvršenja, te nakon procjene nekretnina i održane prodaje doneseni zaključak o prodaji i rješenje o dosudi predmetnih nekretnina.
14. Kantonalni sud je naveo da u potpunosti prihvata utvrđeno činjenično stanje i obrazloženje prvostepenog suda, odnosno da žalbenim navodima apelanta i apelantice nije dovedena u sumnju zakonitost prvostepenog rješenja u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava. Također, izreka prvostepenog rješenja je u skladu s odredbom čl. 92. i 93. ZIP-a, odnosno pravilno je prvostepeni sud odlučio da kupci nisu u obavezi da polože kupoprodajnu cijenu jer su istovremeno i tražitelji izvršenja. Kantonalni sud je istakao da su neosnovani žalbeni navodi apelanta i apelantice da im je rješenjem o dosudi prvostepenog suda nezakonito oduzeta imovina, da im nije omogućeno da aktivno učestvuju u izvršnom postupku, kao i da je izbrisan teret na dosuđenim nekretninama u korist tražitelja izvršenja i da su povrijeđene odredbe člana 1. Protokola broj 1 iz Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, Kantonalni sud smatra da je prvostepeni sud tokom postupka na siguran i pouzdan način utvrdio da su apelant i apelantica upisani vlasnici predmetnih nekretnina koje su bile predmet dosude prvostepenog rješenja, te da su vlasništvo nad nekretninama stekli na osnovu zaključenog kupoprodajnog ugovora s izvršenikom (u postupku male privatizacije). Također, apelant i apelantica su u skladu s načelom javnosti zemljišne knjige morali znati da su predmetne nekretnine koje su bile predmet prodaje opterećene upisanom hipotekom – zasnovanim založnim pravom u korist DP „Coning“ Varaždin (pravnog prednika prvooznačenog tražitelja izvršenja DD „Coning Inžinjering“ Varaždin). U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da promjena vlasnika sporne nekretnine ne utječe na postojanje hipoteke s obzirom na to da je hipoteka vezana za nekretninu, a ne za osobu. Dakle, apelant i apelantica su mogli znati da je predmetna nekretnina opterećena hipotekom zbog čega ne mogu sa uspjehom tražiti obustavu izvršenja, niti da se rješenje o dosudi ne provede na način kako je to određeno i naloženo jer se radi o njihovom vlasništvu, odnosno da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba člana 72. stav 3. ZIP-a. Osim toga, Kantonalni sud navodi da je, suprotno žalbenim navodima, rješenje o dosudi doneseno na osnovu zakona i da su apelant i apelantica aktivno učestvovali u predmetnom izvršnom postupku tako što su podnosili prigovore i tužbe, odnosno pokrenuli parnice (kojima su tražili da se izvršenje proglasi nedopuštenim) koje su okončane pravosnažnim odlukama koje su bile osnov da se izvršni postupak nastavi kao dozvoljen. Kantonalni sud smatra da je za konkretni postupak (donošenje odluke po žalbi na rješenje o dosudi) irelevantan apelanticin navod da je opremanjem i sanacijom poslovnog prostora povećala vrijednost samom prostoru. Također, irelevantan je i apelanticin navod da je brisana zabilježba ugovora o prijenosu založnog prava s obzirom na to da je on sačinjen u formi notarski obrađene isprave, da je ugovorom postignuta volja ugovornih strana o prijenosu založnog prava na vjerovnike – tražitelje izvršenja i da ugovor sadrži klauzulu da se oni mogu upisati na mjesto ranijeg založnog vjerovnika, a posebno kada se ima u vidu zaključak prvostepenog suda od 27. decembra 2016. godine kojim je u konkretnoj izvršnoj stvari nastupila promjena kod tražitelja izvršenja. S obzirom na to da nisu prihvatljivi razlozi iznijeti u žalbama, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, Kantonalni sud je odbio kao neosnovane žalbe apelanta i apelantice i potvrdio prvostepeno rješenje u skladu sa članom 235. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21. stav
1. ZIP-a.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
15. Apelant i apelantica smatraju da su osporenim rješenjem prekršena njihova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, istakli su da tražitelji izvršenja nisu, u skladu sa članom 70. ZIP-a, podnijeli dokaz da je predmetna nekretnina upisana kao izvršenikovo vlasništvo, odnosno da je na nekretninama koje su predmet izvršenja upisano državno vlasništvo i suvlasništvo fizičkih lica, zbog čega je Općinski sud trebao da odbije prijedlog tražitelja izvršenja u odnosu na izvršenje prodajom predmetnih nekretnina. Također, apelant i apelantica su naveli hronologiju predmetnog izvršnog postupka, te su ukazali da se rješenje o izvršenju ne odnosi na njih, kao ni presuda koja je izvršni naslov, pa su naveli da je postupak uknjižbe ustupanja potraživanja i prijenos založnog prava na predmetnim nekretninama po zahtjevu tražitelja izvršenja okončan rješenjem Općinskog suda od 15. septembra 2017. godine kojim je konstatirano da se zahtjev tražitelja izvršenja smatra povučenim i da će se izvršiti brisanje upisa u teretnom listu. Osim toga, istakli su da još uvijek nije okončan postupak upisa zabilježbe zaključka o promjeni kod tražitelja izvršenja u Zemljišnoknjižnom uredu. Međutim, sud je nastavio s postupkom izvršenja iako u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama tražitelji izvršenja nisu bili upisani kao hipotekarni povjeritelji, niti je za njih izvršen upis zabilježbe promjena kod tražitelja izvršenja.
b)Odgovor na apelaciju
16. Kantonalni sud je naveo da je svoju odluku donio pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te da nisu povrijeđena navedena prava apelanta i apelantice.
17. Općinski sud je naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz svog rješenja, kao i rješenja Kantonalnog suda. Istakao je da su neosnovani navodi apelanta i apelantice, te je dostavio zk. izvatke za predmetne nekretnine.
18. Tražitelji izvršenja su u svom odgovoru naveli da je prilikom donošenja rješenja o izvršenju kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan izvršenik („Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša), dok su prema podacima zemljišnih knjiga apelant i apelantica 2016. godine upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina. U odnosu na apelanta, tražitelji izvršenja su naveli da je postupak izvršenja u potpunosti dovršen, odnosno da su se tražitelji izvršenja upisali kao suvlasnici na apelantovoj predmetnoj nekretnini. Dalje, navedeno je da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji s obzirom na to da je apelantu tokom postupka bilo omogućeno da ulaže sva redovna i vanredna pravna sredstva, kao i da je predmetni izvršni postupak nastavljen nakon okončanja postupka po apelantovoj tužbi radi utvrđenja da je predmetno izvršenje nedopustivu u odnosu na njegovu nekretninu. Tražitelji izvršenja su naveli da je apelantica tužbom pokrenula postupak radi utvrđenja nedopuštenosti predmetnog izvršenja koji je u toku, dok je u istom postupku odbijen apelanticin zahtjev za određivanje mjere osiguranja (kojim je tražila da se odredi sudska mjera osiguranja i odloži provođenje predmetnog izvršenja), što je i potvrđeno drugostepenim rješenjem, te da nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se poziva.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH) u relevantnom dijelu glasi:
Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1)U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
(2)Izuzeće sudije može se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a službena lica do preuzimanja prve radnje u izvršnom postupku.
(3)Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.
Član 72. stav 3) (3)Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.
Član 92.
Polaganje cijene […] (8)Ako je tražilac izvršenja kupac, a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan da položi cijenu sudu do visine svog potraživanja.
Član 93.
Predaja nekretnine kupcu (1)Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu (rješenje o dosudi).
(2)Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nekretnina preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava vlasništva te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.
(3)Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba. (4)Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama je Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 Ip 028543 18 Pž od 11. februara 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant i apelantica su primili 20. februara 2019. godine, a apelacije su podnijeli 22. marta i 1. aprila 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant i apelantica smatraju da su osporenim rješenjem povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji su pokrenuli tražitelji izvršenja (na osnovu pravosnažne presude) protiv izvršenika na predmetnim nekretninama, dok je tokom postupka nastupila promjena etažiranja i promjena prava vlasništva na predmetnim nekretninama (etažiranim poslovnim prostorima) u korist apelanta i apelantice koji su navedeni kao učesnici u postupku na strani izvršenika. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta i apelantice, te da se radi o predmetu građanskopravne prirode, te, stoga, apelant i apelantica uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Navodi apelanta i apelantice o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu suštinski se zasnivaju na tvrdnjama da su redovni sudovi u osporenim odlukama pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili materijalno pravo. U vezi s navodima apelanta i apelantice, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
29. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se pokreću predmetnim apelacijama, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
30. U vezi s tim, Ustavni sud najprije ukazuje da je donošenju osporenog rješenja prethodio postupak, opisan u uvodnim napomenama odluke, u kojem je doneseno rješenje o izvršenju, došlo do promjene na strani tražitelja izvršenja i uređen predmet izvršenja u odnosu na predmetne nekretnine. Dalje, nakon procjene nekretnina i održanog prvog ročišta za prodaju Općinski sud je donio zaključak o prodaji predmetnih nekretnina, a nakon toga i rješenje o dosudi predmetnih nekretnina tražiteljima izvršenja, koje rješenje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda.
31. Iz obrazloženja osporenog rješenja Kantonalnog suda proizlazi da su ispitani žalbeni navodi apelanta i apelantice, koji se ponavljaju u apelaciji, te je potvrđeno rješenje prvostepenog suda o dosudi predmetnih nekretnina tražiteljima izvršenja uz zaključak da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbe čl. 92. i 93. ZIP-a s obzirom na to da tražitelji izvršenja kao kupci nisu u obavezi da polože kupoprodajnu cijenu. Osim toga, Kantonalni sud se u obrazloženju pozvao na odredbu člana 72. stav 3. ZIP-a kojom je propisano da „promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika...“, te istakao da su apelant i apelantica (u skladu s načelom javnosti zemljišne knjige) morali znati da je predmetna nekretnina opterećena hipotekom zbog čega ne mogu sa uspjehom tražiti obustavu predmetnog izvršenja. Slijedom navedenog, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenog rješenja Kantonalnog suda proizlazi da je, nakon provedenog izvršnog postupka, prvostepeni sud predmetne nekretnine pravilno dosudio tražiteljima izvršenja kao najpovoljnijim ponuđačima na ročištu za prodaju, odnosno da je pravilno utvrđeno da su apelant i apelantica vlasnici predmetnih nekretnina koje su bile opterećene upisanom hipotekom. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud istakao da promjena vlasnika sporne nekretnine ne utječe na postojanje hipoteke budući da je u skladu s odredbom člana 72. stav 3. ZIP-a hipoteka vezana za nekretninu, a ne za osobu. Dovodeći u vezu obrazloženje osporenog rješenja s odredbama propisa na koje se Kantonalni sud pozvao u osporenoj odluci, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene odluke nema elemenata koji ukazuju na to da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, koje okolnosti bi, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogle biti osnov da Ustavni sud u navedenim aspektima svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Kantonalnog suda.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo apelanta i apelantice na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
33. Apelant i apelantica smatraju da im je osporenim rješenjem prekršeno i pravo na imovinu. Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na istim tvrdnjama koje su apelant i apelantica istakli u vezi s pravom na pravično suđenje (pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava), a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada ih je ocijenio neosnovanim. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta i apelantice o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporene odluke donesene u postupku izvršenja pravomoćne i izvršne presude na predmetnim nekretninama nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelanta i apelantice, te kada je Kantonalni sud u svojoj odluci naveo jasne razloge zašto su predmetne nekretnine dosuđene tražiteljima izvršenja.
35. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant i apelantica tvrdnje o kršenju tog prava zasnivaju na istim navodima koje su istakli u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević