Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3566/20 (P.B.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Kolektivni ugovor
  • Radni spor
  • Opća zabrana diskriminacije
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3566/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3566/20, rješavajući apelaciju P. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P. B. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 114405 15 Rsž od 22. jula 2020. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj: 58 0 Rs 114405 12 Rs od 12. oktobra 2015.godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. P. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Višića, koju zastupa Ćupina Faruk advokat iz Advokature "Ćupina & Co" d.o.o. Mostar iz Mostara, podnijela je 2. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 114405 15 Rsž od 22. jula 2020. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj: 58 0 Rs 114405 12 Rs od 12. oktobra 2015.godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice kojima je od tužene (JU Osnovna škola „Lipanjske zore“, Višići) potraživala razlike manje isplaćenog regresa za određeni period, te manje isplaćene naknade za ishranu za određeni period sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to bliže navedeno u izreci prvostepene presude.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je članom 41. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNK iz 2009.godine propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu, između ostalog, prehrane za vrijeme rada, čiji iznos i način isplate u pregovoru sa sindikatom utvrđuje Vlada i isti je za sve korisnike budžeta HNK (izuzev Jedinice za podršku MUP-a HNK). Dalje je naveo da je visina ove naknada odrediva analogno visini naknada koje pripadaju ostalim korisnicima budžeta, pa kako je korisnicima budžeta u utuženom periodu određena visina naknade za ishranu u visini 2% od prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine do 6. decembra 2013.godine, to i apelantici pripada ovaj iznos naknade za ishranu. Kantonalni sud je ukazao da je tužena je u svom aktu-iznos isplaćenog toplog obroka i iznos isplaćenog regresa za period od 2009. do 2013.godine i potvrdi od 9. septembra 2015. godine (koja se odnosi na iznos isplaćenih sredstava apelantici za topli obrok i regresa u utuženom periodu), a na kojim dokazima je apelantica zasnivala visinu tužbenog zahtjeva, dala podatke o izvršenim isplatama naknade za topli obrok i regres, a ne o razlikama ove naknade za apelanticu, dok apelantica kao dokaz nije provodila finansijsko vještačenje. S obzirom da apelantica nije dokazala (član 7. stav 1. i član 123. stav 1. Zakona o parničnom postupku) da li postoje i kolike su razlika između isplaćenog mjesečnog iznosa naknada za ishranu u utuženom periodu i onih koji bi pripadali apelantici, niti je dokazala kolika je razlika između pripadajućeg regresa u utuženim godinama i onog koji je isplaćen po tom osnovu apelantici, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev apelantice, te naglasio da su u tom smislu neosnovani navodi apelantice da je prvostepenom presudom došlo do diskriminacije iz člana 6. Zakona o zabrani diskriminacije. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Dopunskog protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da „se nije moralo provoditi finansijsko vještačenje da bi se apelantici dosudili utuženi iznosi, budući da je pravo na naknadu toplog obroka i regresa obrazložila stavljanjem na uvid spiskova zaposlenika ovjerene i potpisane od ovlaštene osobe iz kojih izviru tačno naznačena potraživanja po oba osnova“. Apelantica navodi da redovni sudovi različito postupaju prema apelantici u odnosu na kolege apelantice, budući da je prvostepeni sud presudom broj 58 0 Rs 108 775 12 Rs od 24. novembra 2015.godine zaposleniku tužene priznao potraživanja na osnovu spiskova tužene, bez provođenja finansijskog vještačenja, te da je presudom Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 Rs 056866 14 Rs od 5. marta 2015.godine, kao i drugim presudama tužiocima dosuđena potraživanja na osnovu spiskova škole.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično pravno i činjenično pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3296/19 od 15. oktobra 2019. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U pogledu navoda apelantice da je prvostepeni sud presudom broj 58 0 Rs 108 775 12 Rs od 24. novembra 2015.godine, a koju presudu apelantica nije dostavila Ustavnom sudu u prilogu apelacije, zaposleniku tužene priznao potraživanja na osnovu spiskova tužene, bez provođenja finansijskog vještačenja, te da je presudom Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 Rs 056866 14 Rs od 5. marta 2015.godine, kao i drugim presudama tužiocima dosuđena potraživanja na osnovu spiskova škole, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovnih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3566/20 (P.B.) | Sudska praksa | Aktio