Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3608/20 (S.H. i S.H.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3608/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. studenog 2020. godine, u predmetu broj AP-3608/20, rješavajući apelaciju S. H. i S. H., na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. H. i S. H. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 048796 19 Gž od 25. veljače 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. S. H. i S. H. (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i drugoapelantica ili apelantice) iz Mostara, koje zastupa Mustafa Pezo odvjetnik iz Mostara, podnijele su 9. listopada 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 048796 20 Rev od 7. srpnja 2020. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 048796 19 Gž od 25. veljače 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj: 58 0 P 048796 18 P 2 od 19. kolovoza 2019. godine, obavezan je tuženi („Adriatic osiguranje“ d.d. Sarajevo, kao pravni slijednik „Bosna sunce osiguranje“ d.d. Sarajevo) da, na ime naknade nematerijalne štete-duševne boli zbog smrti bliskog srodnika, tužiteljima-prvoapelatici i drugoapelantici i trećetužitelju (M.H.) isplati određene novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu nematerijalne štete trećetužitelju. Dalje je obvezan tuženi da tužiteljima nadoknadi materijalne troškove u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom. Također, obvezan je tuženi da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka.
3. Odlučujući o žalbama tužitelja (apelantica i trećetužitelja) i tuženog protiv odluke Općinskog suda od 19. kolovoza 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 25. veljače 2020. godine, kojom je odbio žalbu tužitelja, dok je uvažio žalbu tuženog i prvostupanjsku presudu preinačio na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je tuženi obavezan da tužiteljima na ime naknade nematerijalne i materijalne štete isplati određene novčane iznose. Također, obvezani su tužitelji da tuženom naknade troškove parničnog postupka.
4. Odlučujući o reviziji tužitelja (apelantica i trećetužitelja) izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 25. veljače 2020. godine, Vrhovni sud je rješenjem od 7. srpnja 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama članka 237. stavak (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva je naknada nematerijalne i materijalne štete u ukupnom iznosu od 60.000,00KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka. S tim u vezi, naveo je da su u ovom sporu tužitelji obični formalni suparničari članak 362. stavak (1) točka 2) ZPP (radi se o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tužitelja). Kako je procesni položaj svakog od njih samostalan Vrhovni sud je naveo da se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih (uzima se pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinog suparničara, a ne po njihovom zbroju). Vrhovni sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude u pravomoćno odbijajućem dijelu (kojeg revidiraju tužitelji), ni za jednog tužitelja ne prelazi vrijednosni kriterij od 30.000,00 KM, predviđen odredbom članka 237. stavak (2) ZPP. Dakle, naveo je da imovinski cenzus kao kriterij uvjeta za dopuštenost revizije iz članka 237. stavak (2) ZPP nije ostvaren, te revizija kao vanredni pravni lijek nije dozvoljena.
5. Apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelantice su protiv presude Kantonalnog suda od 25. veljače 2020. godine izjavile reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 7. srpnja 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 25. veljače 2020. godine.
8. S obzirom na to da je o reviziji apelanatica odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 7. srpnja 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostupanjske presude, jer se podrazumijeva da su apelantce drugostepenu presudu primile prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. listopada 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda od 25. veljače 2020. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević