Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1629/19 (V. M.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 139
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1629/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP 1629/19, rješavajući apelaciju Velimira Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Velimir Marić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u upravnom postupku koji je okončan Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-l-03-41-25/13-1 od 9.
novembra 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Velimir Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 10. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo ili drugostepeni organ uprave) duži vremenski period nije provelo Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 020271 14 U od 20. oktobra 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju zatražen je 16. juna 2020. godine od Kantonalnog suda i Ministarstva, a 26. juna 2020. godine od Grada Mostara - Odjela za društvene djelatnosti - Službe za zaštitu branitelja i njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Služba ili prvostepeni organ uprave).
3. Odgovor na apelaciju Ministarstvo je dostavilo 26. juna 2020. godine, a Služba 17. jula 2020. godine. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Ministarstva broj UP-l-03-41-25/13 od 17. februara 2014. godine apelantu je priznato pravo na određeni mjesečni novčani dodatak, kao dobitniku ratnog priznanja Red hrvatskog trolista, počev od 1. aprila 2013. godine, pa dok postoje Zakonom propisani uslovi, u skladu sa Zakonom o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, Zakonom o upravnom postupku i Presudom Ustavnog suda FBiH broj U 11/12 od 7. novembra 2012. godine. Protiv navedenog rješenja apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom.
6. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 020271 14 U od 20. oktobra 2016. godine poništio osporeno rješenje, te predmet vratio Ministarstvu na ponovno postupanje.
7. Odlučujući u ponovnom postupku, Ministarstvo je u predmetu rješavanja o pravu na mjesečni novčani dodatak po osnovu ratnog priznanja apelantu, a u izvršenju presude Kantonalnog suda od 20. oktobra 2016. godine, donijelo Rješenje broj UP-l-03-41-25/13-1 od 9. novembra 2016. godine kojim je apelantu, kao nosiocu ratnog priznanja/odlikovanja Red hrvatskog trolista, priznato pravo na isplatu mjesečnog novčanog dodatka, u iznosu detaljno navedenom u izreci, počev od 1. marta 2013. godine sve dok za to postoje Zakonom propisani uslovi.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je Ministarstvo uz dopis od 9. novembra 2016. godine navedeno rješenje dostavilo prvostepenom organu uprave, koji je bio obavezan da odluku dostavi apelantu. Nadalje, proizlazi da je rješenje Ministarstva kojim je postupljeno po presudi Kantonalnog suda od 20. oktobra 2016. godine dostavljeno apelantu 8. jula 2020. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da su mu organi uprave, zbog nepostupanja po Presudi Kantonalnog suda broj 09 0 U 020271 14 U od 20. oktobra 2016. godine duži vremenski period, povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Apelant, zbog povrede navedenih prava, nije zatražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Ministarstvo je navelo da je rješenjem od 9. novembra 2016. godine postupilo po presudi Kantonalnog suda od 20. oktobra 2016. godine, te da je navedeno rješenje putem prvostepenog organa dostavljeno apelantu. Ministarstvo je predložilo da, s obzirom na to da je postupljeno po navedenoj presudi Kantonalnog suda, Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
12. Služba je u odgovoru na apelaciju navela da je Ministarstvo postupilo po presudi Kantonalnog suda od 20. oktobra 2016. godine. Uz odgovor na apelaciju dostavila je rješenje Ministarstva, kao i dostavnicu o uručenju odluke drugostepenog upravnog organa apelantu. V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Član 80.
(1) Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih službenih spisa) vrši se, po pravilu, tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno.
(2) Dostavljanje se vrši preko pošte ili ga vrši organ preko svoje službene osobe. Osoba kojoj ima da se pismeno dostavi može biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili značaj pismena koje se ima uručiti, ako je takva dostava posebnim propisom predviđena.
(3) Način dostavljanja određuje organ čije se pismeno dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju pismena.
Član 95. stav (1) Dokaz za izvršeno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica). Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
(4) Kad se u postupku radi o slučajevima iz člana 139. ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
14. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u upravnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da su mu organi uprave, zbog nepostupanja po Presudi Kantonalnog suda broj 09 0 U 020271 14 U od 20. oktobra 2016. godine duži vremenski period, povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 20. oktobra 2016. godine, kao dana kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je predmet vratio na ponovni postupak Ministarstvu, kao drugostepenom organu uprave, pa do 8. jula 2020. godine, kada je apelantu uručeno rješenje Ministarstva. Dakle,razmatraće period koji trajao tri godine i osam mjeseci.
Relevantni principi
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
27. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228- B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.
29. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja, jer pokušava da ostvari prava na mjesečni novčani dodatak kao dobitnik ratnog priznanja Red hrvatskog trolista. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nadležnim upravnim organima nije podnosio urgencije radi postupanja po navedenoj presudi Kantonalnog suda, te da se u konkretnom slučaju ponašao pasivno.
30. Analizirajući ponašanje Ministarstva, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo u razumnom roku postupilo po presudi Kantonalnog suda od 20. oktobra 2016. godine, tj. da je 9. novembra 2016. godine donijelo novo rješenje u upravnom postupku i da je predmet dostavilo prvostepenom organu uprave kako bi blagovremeno apelantu dostavio odluku. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža procesni propust prvostepenog upravnog organa, koji rješenje kojim je postupljeno po presudi Kantonalnog suda nije blagovremeno dostavio apelantu, te apelant nije imao saznanje da je Ministarstvo postupilo po navedenoj presudi Kantonalnog suda.
31. Naime, prvostepeni organ uprave je apelantu rješenje Ministarstva dostavio tri godine i osam mjeseci nakon njegovog donošenja, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, koje nameće obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja, te predstavlja loše administriranje pravde.
32. Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog upravnog postupka u kojem apelant nije imao saznanje da je postupljeno po presudi Kantonalnog suda u trajanju od tri godine i osam mjeseci predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Međutim, apelant nije zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava samo po sebi predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom upravnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, jer je prvostepenom organu uprave bio potreban period od tri godine i osam mjeseci da dostavi apelantu rješenje Ministarstva od 9. novembra 2016. godine, kojim je postupljeno po presudi Kantonalnog suda od 20. oktobra 2016. godine. S obzirom na to da apelant tri godine i osam mjeseci nije imao saznanje da je organ uprave donio konačnu odluku u upravnom postupku, to u konkretnom slučaju predstavlja loše administriranje pravde i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević