Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3815/20 (D. M.)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3815/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-3815/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Drago Milanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Drago Milanović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 230448 19 Gvlž od 8. jula 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Milanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnio je 22. oktobra 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 230448 19 Gvlž od 8. jula 2020. godine.

2. Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je presudom broj 71 0 P 230448 16 P od 23. septembra 2017.godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 230448 17 Gž od 13. maja 2019. godine, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca M.M. (apelantovog oca) kojim je tražio da se utvrdi da zbog zastarjelosti ne postoji dug tužioca prema tuženom (ZP “Elektrokrajina" Banjaluka) po osnovu isporučene i utrošenje električne energije i kamate na mjernom mjestu Bočac, Radonjići u iznosu 8.958,02 KM koji se odnosi na period od 15. aprila 2000. do 31. decembra 2015.godine, te da se naloži tuženom da izvrši otpis navedenog duga.

3. Okružni sud je rješenjem broj 71 0 P 230448 19 Gvl od 13. septembra 2019. godine odbacio kao nedozvoljen prijedlog advokata Ilije Đakića od 26. juna 2019. godine za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda od 23. septembra 2017. godine.

4. Odlučujući o žalbi advokata Ilije Đakića izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 13. septembra 2019. godine, Okružni sud je donio osporeno rješenje od 8. jula 2020. godine kojim je predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je tužioca u prvostepenom i žalbenom postupku zastupao apelant po punomoći od 18. februara 2016. godine. Apelant je 1. decembra 2017. godine u ime tužioca ovlastio punomoćnika Iliju Đakića za zastupanje tužioca, koji je 8. januara 2018. godine dostavio dopunu žalbe na prvostepenu presudu. Tužilac je umro 6. februara 2018. godine. Advokat Ilija Dakić je podnio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda od 23. septembra 2017. godine u smislu člana 255. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Ako stranka u punomoći nije bliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat, može na osnovu ovakve punomoći da vrši sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za, između ostalog, prenošenje punomoći na drugo lice (član 307. ZPP). S obzirom da sam tužilac nije dao izričito ovlaštenje apelantu da punomoć može prenijeti na drugo lice, pravilno je prvostepeni sud odbacio kao nedozvoljen prijedlog advokata Ilije Đakića, pozivom na odredbu člana 261. ZPP.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što „sud nije dozvolio apelantu da traži ponavljanje postupka radi ispravke krupne greške Okružnoga suda„. Također, apelant ukazuje i na povredu prava na suđenje u razumnom roku, te u tom smislu traži naknadu nematerijalne štete.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3815/20 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio