Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2614/19 (J. J. i drugi)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2614/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP 2614/19, rješavajući apelacije Jasminke Jahić i drugih, na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
Jasminka Jahić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici br. 43 0 P 011939 10 I od 8. oktobra 2010.
godine i 43 0 Rs 127239 16 I od 6. januara 2017. godine;
Admir Hadžić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici br. 43 0 P 002843 11 I od 17. aprila 2012.
godine i 43 0 Rs 105546 16 I od 12. jula 2016. godine;
G. P. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 I 120511 15 I od 22. aprila 2015. godine;
Mina Valjevac zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda u Zenici br. 43 0 P 007109 11 I od 7. oktobra 2011. godine i 43 0 Rs 064183 14 I od 23. januara 2015. godine;
Muhidin Sarajlić, Adem Kopić, Fikret Sirćo, Dževad Glasić, Rasim Merdan, Hamid Sirćo, Asif Belet, Hasan Muminović, Osmo Muminović, Džemal Muminović, Begzad Karamuratović i Meho Kamenjašević zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda u Zenici br. br. 43 0 Rs 103638 17 I 12 od 13.
februara 2014. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 10 od 27. januara 2017.
godine, 43 0 Rs 103638 17 1 9 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 8 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 7 od 13. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 6 od 27. januara 2017.
godine, 43 0 Rs 103638 17 1 5 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 4 od 13. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 3 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 2 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 od 27. januara 2017. godine i 43 0 Rs 103638 17 1 11 od 27. januara 2017. godine;
Edin Smailhodžić, Nermin Ibrahimović, Izet Višnja, Hazim Višnja, Merima Borozan, Hasnija Mehanović, Admir Jamaković, Alija Hasanspahić, Sedina Kovačević i Almir Karagić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici br. 43 0 Rs 103551 16 I 3 od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 4 od 15. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 2 od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 8 od 14. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 6 od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 7 od 31.
augusta 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 5 od 14. septembra 2016.
godine, 43 0 Rs 103551 16 I 10 od 14. septembra 2016. godine i 43 0 Rs 103551 16 I 9 od 14. septembra 2016. godine;
Muamera Muminović, Muhamed Pašalić, Idriz Hota, Fahrudin Karamović, Hidajeta Džinić, Selvedina Jamaković, Fadila Kamenjašević, Emzina Kadrić, Emina Ibrišević i Amra Karagić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici br. 43 0 Rs 103630 17 I 4 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 6 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 7 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 3 od 3. februara 2017.
godine, 43 0 Rs 103630 17 I 5 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 2 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I od 3.
februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 10 od 3. februara 2017.
godine, 43 0 Rs 103630 17 I 8 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 9 od 3. februara 2017. godine;
Asif Munjić, Fahrudin Kolak, Miralem Ahdžiabdić, Sabahudin Želić, Senad Zukić, Šerif Bjelić, Ferid Čaušević, Vlado Kir, Fahir Selimović, Sead Džinić i Suno Alikadić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici br. 43 0 Rs 103632 16 I od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 2 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 6 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 3 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 10 od 6. jula 2016.
godine, 43 0 Rs 103632 16 I 9 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 4 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 5 od 6.
jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 8 od 6. jula 2016. godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 100794 13 Ip od 19. decembra 2013. godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 144883 17 Ip od 14. marta 2017.
godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 I 141231 16 I od 13. januara 2017.
godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 141221 16 Ip od 13. januara 2017. godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 I 141230 16 I od 6. februara 2017.
godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 119996 15 Ip od 14. aprila 2015.
godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 151656 17 Ip od 16. oktobra 2017. godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 162414 18 Ip od 30. augusta 2018. godine;
Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 165173 18 Ip od 7. novembra 2018. godine i Advokat Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 167306 19 Ip od 15. januara 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. AP 2614/19
1. Jasminka Jahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijela je 19. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 43 0 P 011939 10 I od 8. oktobra 2010. godine i 43 0 Rs 127239 16 I od 6. januara 2017. godine.
2. AP 4300/19
2. Admir Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 6. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 43 0 P 002843 11 I od 17. aprila 2012. godine i 43 0 Rs 105546 16 I od 12. jula 2016. godine.
3. AP 201/20
3. Apelant G. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Refika Jaramaz, advokat iz Doboja, podnio je 13. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 I 120511 15 I od 22. aprila 2015. godine.
4. AP 206/20
4. Mina Valjevac (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“, advokati iz Travnika, podnijela je 15. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda br. 43 0 P 007109 11 I od 7. oktobra 2011. godine i 43 0 Rs 064183 14 I od 23. januara 2015. godine.
5. AP 240/20
5. Muhidin Sarajlić, Adem Kopić, Fikret Sirćo, Dževad Glasić, Rasim Merdan, Hamid Sirćo, Asif Belet, Hasan Muminović, Osmo Muminović, Džemal Muminović, Begzad Karamuratović i Meho Kamenjašević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 43 0 Rs 103638 17 I 12 od 13. februara 2014. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 10 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 9 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 8 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 7 od 13. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 6 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 5 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 4 od 13. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 3 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 2 od 27. januara 2017. godine, 43 0 Rs 103638 17 1 od 27. januara 2017. godine i 43 0 Rs 103638 17 1 11 od 27. januara 2017. godine.
6. AP 241/20
6. Edin Smailhodžić, Nermin Ibrahimović, Izet Višnja, Hazim Višnja, Merima Borozan, Hasnija Mehanović, Admir Jamaković, Alija Hasanspahić, Sedina Kovačević i Almir Karagić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan iz Sarajeva, podnijeli su 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 43 0 Rs 103551 16 I 3 od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 4 od 15. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 2 od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 8 od 14. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 6 od 9. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 7 od 31. augusta 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 5 od 14. septembra 2016. godine, 43 0 Rs 103551 16 I 10 od 14. septembra 2016. godine i 43 0 Rs 103551 16 I 9 od 14. septembra 2016. godine.
7. AP 242/20
7. Muamera Muminović, Muhamed Pašalić, Idriz Hota, Fahrudin Karamović, Hidajeta Džinić, Selvedina Jamaković, Fadila Kamenjašević, Emzina Kadrić, Emina Ibrišević i Amra Karagić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan iz Sarajeva, podnijeli su 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 43 0 Rs 103630 17 I 4 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 6 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 7 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 3 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 5 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 2 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 10 od 3. februara 2017. godine, 43 0 Rs 103630 17 I 8 od 3. februara 2017. godine i 43 0 Rs 103630 17 I 9 od 3. februara 2017. godine.
8. AP 243/20
8. Asif Munjić, Fahrudin Kolak, Miralem Ahdžiabdić, Sabahudin Želić, Senad Zukić, Šerif Bjelić, Ferid Čaušević, Vlado Kir, Fahir Selimović, Sead Džinić i Suno Alikadić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 43 0 Rs 103632 16 I od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 2 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 6 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 3 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 10 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 9 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 4 od 6. jula 2016. godine, 43 0 Rs 103632 16 I 5 od 6. jula 2016. godine i 43 0 Rs 103632 16 I 8 od 6. jula 2016. godine.
9. AP 3416/20
9. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 18. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 100794 13 Ip od 19. decembra 2013. godine.
10. AP 3439/20
10. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 21. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 144883 17 Ip od 14. marta 2017. godine, koje je izmijenjeno rješenjem 8. maja 2017. godine.
11. AP 3440/20
11. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 21. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 I 141231 16 I od 13. januara 2017. godine.
12. AP 3441/20
12. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 21. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 141221 16 Ip od 13. januara 2017. godine.
13. AP 3442/20
13. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 21. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 I 141230 16 I od 6. februara 2017. godine.
14. AP 3444/20
14. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 21. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 119996 15 Ip od 14. aprila 2015. godine.
15. AP 3445/20
15. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 22. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 151656 17 Ip od 16. oktobra 2017. godine.
16. AP 3446/20
16. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 22. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 162414 18 Ip od 30. augusta 2018. godine.
17. AP 3447/20
17. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 22. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 165173 18 Ip od 7. novembra 2018. godine.
18. AP 3448/20
18. Advokat Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 22. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 Ip 167306 19 Ip od 15. januara 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
19. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Zeničko-dobojskog kantona zatraženo je 26. juna 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju u predmetu AP 4300/19.
20. Vlada Zeničko-dobojskog kantona (Ministarstvo za pravosuđe i upravu) 22. jula 2020. godine dostavila je traženi odgovor na predmetnu apelaciju, te je 26. oktobra 2020. godine informirala Ustavni sud da se umjesto očitovanja na pojedinačne apelacije obuhvaćene predmetnom odlukom poziva na ranije dostavljen Akcioni plan Zeničko-dobojskog kantona od 31. oktobra 2019. godine za implementaciju generalnih mjera naznačenih u presudi Evropskog suda Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, tačka 34, 14. novembar 2017. godine) i odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine.
Uvodne napomene
21. U predmetu broj AP 2614/19 apelantica je Ustavnom sudu ranije podnijela apelaciju zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 P 011939 10 I od 8. oktobra 2010. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 7544/18. Ustavni sud je donio grupnu odluku AP 1636/18 od 12. marta 2019. godine kojom je obuhvaćena i predmetna apelacija koju je usvojio i utvrdio povredu prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je odluku dostavio Vladi Zeničko-dobojskog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će u skladu s ranijim nalozima preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku, te je obavezao da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja te odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1636/18 od 12. marta 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Spajanje predmeta
22. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2614/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
III.Činjenično stanje
23. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
24. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, odnosno rješenja, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima poslovne banke Zeničko-dobojskog kantona kao izvršenika.
25. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
26. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacije a)Navodi iz apelacija
27. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, pojedini apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija itd.). Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, te, između ostalog, istakli da Vlada Zeničko-dobojskog kantona i dalje ne ispunjava svoje pozitivne obaveze da omogući djelotvorno izvršenje sudskih odluka time što u budžetu ne osigurava novčana sredstva za izvršenje pravosnažnih sudskih odluka. b)Odgovor na apelacije
28. Vlada Zeničko-dobojskog kantona (Ministarstvo za pravosuđe i upravu), između ostalog, navela je da će navedena potraživanja isplatiti u skladu s Akcionim planom aktivnosti potrebnih za izvršenje generalnih mjera naloženih presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kunić i drugi protiv BiH od 31. oktobra 2019. godine i vremenskim okvirom za njihovu realizaciju, te je ukazala na noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava i odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine. V.Relevantni propisi
29. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
30. U Ustavu Zeničko-dobojskog kantona („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ br. 7/96, 1/96, 10/00, 8/04 i 10/04) relevantne odredbe glase:
II – LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE
Član 10.
U ostvarivanju svojih nadležnosti Kanton:
a) poduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u članovima II. A. 1. do 7., i predviđenih u instrumentima Aneksa Ustava Federacije i djeluje u skladu s Ustavom.
V – STRUKTURA KANTONALNE VLASTI
B) IZVRŠNA VLAST
Član 5.
Nadležnosti Vlade Vlada je nadležna za:
[…]
b) izvršava odluke svakog kantonalnog ili federalnog suda i obavlja svaku drugu ovlaštenost povjerene Kantonu od federalne vlasti.
[…]
31. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
32. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonâ – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
33. Apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) pravo na imovinu.
37. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
38. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
39. Ustavni sud konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Zeničko-dobojskog kantona da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
40. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 1636/18 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH) razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona i ukazao da je, i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku, Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je u vezi s tim zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
41. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Zeničko-dobojskog kantona naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
42. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
43. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
44. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio, u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati te aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
45. U skladu s navedenim principima i standardima, Ustavni sud je, prateći izvršenje ranije datih naloga iz ranijih odluka o istom pitanju, obaviješten o mjerama koje je Vlada Zeničko-dobojskog kantona preduzela radi uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku. Ustavnom sudu je dostavljen Akcioni plan tog kantona od 31. oktobra 2019. godine, kojim je obuhvaćen ukupan dug po ovom osnovu i predviđen rok isplate dugovanja. Vlada Kantona je ukazala da preduzima neophodne korake u okviru raspoloživih mogućnosti da uspostavi i provede generalne mjere u skladu s nalozima Ustavnog suda i Evropskog suda iz ranijih odluka u kojima je dosljedno ukazivano na nužnost iznalaženja održivog rješenja za ovo pitanje. Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava. Ustavni sud primjećuje da je Vlada Zeničko-dobojskog kantona i u odgovoru na predmetne apelacije ukazala na ranije dostavljeni Akcioni plan i relevantnu praksu Evropskog suda.
46. U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine, gdje je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, u razumnom roku ukazao na vlastitu praksu i praksu Ustavnog suda u vezi s ovim pitanjem, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi, kako za aplikante tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opće mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34, od 14. novembra 2017. godine). Vlada je informirala Sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio Akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine(br. 68955/12 i 15 drugih, točka 34, 14. novembar 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM, približno 150.000.000 KM na ime glavnice, 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se također navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: na primjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine; ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine i tako dalje. Većina presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršena u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je našao da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju takve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po tom osnovu, posebno poredeći taj dug s uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po tom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema s ciljem smanjenja svojih obaveza jer su u taj problem uključeni i drugi relevantni učesnici kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37. Evropske konvencije.
47. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja prema Akcionom planu od 31. oktobra 2019. godine u razumnom roku koji u smislu navedene prakse pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. Ostali navodi
48. Pojedini apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija itd.), međutim, s obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te imajući u vidu da apelanti osim paušalnih navoda nisu ponudili argumente ni dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je došlo do povrede navedenih prava, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju navedenih prava neosnovani. VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku prema Akcionom planu od 31. oktobra 2019. godine, koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
50. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević