Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3204/20 (N. B.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine
- Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o izmjeni Zakona o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-3204/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. studenog 2020. godine, u predmetu broj AP-3204/20, rješavajući apelaciju Nade Banožić, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (5), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nade Banožić podnesena zbog duljine trajanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu u predmetu broj 064-0-I-06-002 188, zbog toga što apelantica nije pretrpjela značajniju štetu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nada Banožić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kočerina, koju zastupa Ivan Brekalo odvjetnik iz Širokog Brijega, podnijela je 26. kolovoza 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 064-0-I- 06-002 188.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 064-0-I-06-002 188 od 23. studenog 2009. godine dozvoljena je ovrha protiv apelantice na osnovu platnog naloga za iznos glavnog duga od 84,30 KM zapljenom i prodajom pokretnih stvari apelantice. Također, obvezana je apelantica da namiri troškove ovrhe tražitelju ovrhe (RTV F BiH) u iznosu od 60,00 KM.
3. Apelantica je 7. prosinca 2009. godine, podnijela prigovor protiv rješenja Općinskog suda od 23. studenog 2009. godine, o kojem, prema apelantičinim navodima, nije odlučeno. Apelacioni navodi
4. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica u suštini ističe da joj je nepostupanjem suda po prigovoru povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (5) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definirano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.
6. Ustavni sud najprije zapaža da se suština apelacionih navoda svodi na tvrdnju apelantice da trpi nematerijalnu štetu isključivo zbog duljine trajanja predmetnog postupaka koji je pokrenut protiv nje na osnovu vjerodostojne isprave, pri čemu ne osporava samo potraživanje, koje je zasnovano na Zakonu o javnom Radio-televizijskom sistemu BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 78/05, 35/09, 32/10, 25/16). Dakle, u konkretnom slučaju, apelantica svoje apelacione navode zasniva na tvrdnji da nematerijalnu štetu trpe isključivo zbog dužine trajanja postupka za prinudnu naplate RTV takse koja je propisana člankom 17. navedenog Zakona, u skladu sa ovlaštenjima javne vlasti, a koji su inicirani, jer prema službenoj dokumentaciji tražitelja ovrhe apelantica nije izmirila navedenu zakonsku obavezu za periode precizirane u prijedlogu za ovrhu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1917/20, dostupna na www.ustavnisud.ba).
7. Ustavni sud najprije mora ocijeniti da li je u konkretnom slučaju apelantica "pretrpjela značajniju štetu". Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelanta, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvaćaju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanta o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i s objektivnog stanovišta, što u ovom predmetu nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacije su takve prirode da ne ukazuju da je apelantica pretrpjela značajniju štetu u smislu prvog kriterija članka 18. stavak (5) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost predmetne apelacije u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno zahtjeva li poštivanje ljudskih prava kako je to definirano u Ustavnu Bosne i Hercegovine razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. Ocjenjujući okolnosti ovog predmeta u smislu navedenog kriterija, Ustavni sud smatra da okolnosti ovog predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštivanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacije u meritumu (vidi Europski sud za ljudska prava, Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. srpnja 2010. godine, te Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3533/17 od 11. listopada 2017. godine i AP-1751/18 od 11. rujna 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević