Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3797/20 (S. Č.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3797/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3797/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Sanja Čakarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Sanja Čakarić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 092818 20 Gž od 11. juna 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanja Čakarić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Dobretića, podnijela je 19. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 092818 20 Gž od 11. juna 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 092818 19 P od 5. februara 2020. godine odbačena je kao neuredna tužba apelantkinje podnesena protiv tuženog (Općinskog suda u Travniku) radi naknade štete iz radnog odnosa i diskriminacije.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 5. februara 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 46 0 P 092818 20 Gž od 11. juna 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa prvostepenog suda proizlazi da je apelantkinja 29. juna 2019. godine podnijela tužbu radi naknade štete iz radnog odnosa u kojoj je kao tuženog označila Pravobranilaštvo Srednjobosanskog kantona, te da je Općinski sud rješenjem od 8. oktobra 2019. godine pozvao apelantkinju da uredi tužbu i dao joj jasne upute, pa je apelantkinja podneskom od 22. oktobra 2019. godine kao tuženog označila Općinski sud u Travniku. Dalje, da je Općinski sud, kako ni tim podneskom tuženi nije bio pravilno označen, rješenjem od 25. decembra 2019. godine, apelantkinji tužbu ponovo vratio na uređenje radi pravilnog označavanja tuženog iz razloga što Općinski sud u Travniku ne može biti stranka u postupku, uz upozorenja iz člana 336. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te da je apelantkinja podneskom od 7. januara 2020. godine na strani tuženog ponovo označila Općinski sud u Travniku. Kantonalni sud je ukazao da su odredbe člana 336. stav (3) Zakona o parničnom postupku imperativnog karaktera, te da je istima propisano da će sud odbaciti tužbu kao neurednu ako tužilac u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda za ispravku ili dopunu. Kantonalni sud je zaključio da, kako apelantkinja nije postupila po rješenju Općinskog suda od 25. decembra 2019. godine (jer je na strani tuženog ponovo označila Općinski sud u Travniku koji ne može biti stranka u postupku, nego Srednjobosanski kanton) je osporeno rješenje Općinskog suda kojim je predmetna tužba odbačena kao neuredna zasnovano na pravilnoj primjeni navedenih zakonskih odredaba.
Apelacioni navodi
5. Apelantkinja navodi da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku (""Službene novine Federacije BiH", broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sud nije odlučivao o osnovanosti apelantkinjine tužbe, već je ista odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantkinja nije u zakonom propisanom roku postupila po nalogu suda i nije svoj podnesak uredila na način kako joj je naloženo. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević