Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3573/20 (Javno preduzeće "RAD" d.d. Tešanj)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3573/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. studenog 2020. godine, u predmetu broj AP-3573/20, rješavajući apelaciju Javnog poduzeća "RAD" d.d. Tešanj, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo Javno poduzeće "RAD" d.d. Tešanj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 I 053765 20 Gž od 2. rujna 2020. godine, Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 I 053765 18 I od 7. veljače 2020.

godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 I 053765 18 I od 4. veljače 2019. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo Javno poduzeće "RAD" d.d. Tešanj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 I 053765 20 Gž od 2. rujna 2020. godine, Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 I 053765 18 I od 7. veljače 2020.

godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 I 053765 18 I od 4. veljače 2019. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljeni.

OBRAZLOŽENJE

1. Javno preduzeće "RAD" d.d. Tešanj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Mahir Hinović odvjetnik iz Jelaha, podnio je 5. listopada 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 I 053765 20 Gž od 2. rujna 2020. godine, Rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 I 053765 18 I od 7. veljače 2020. godine i Rješenja Općinskog suda broj 39 0 I 053765 18 I od 4. veljače 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda od 7. veljače 2020. godine djelomično je usvojen prigovor apelanta (ovršenika) izjavljen protiv Rješenja o ovrsi Općinskog suda od 4. veljače 2019. godine (kojim je na prijedlog tražitelja ovrhe (F.D.) dozvoljena ovrha na transakcijskim računima apelanta radi naplate duga, a na osnovu Sudske nagodbe od 11. prosinca 2008. godine), te je navedeno rješenje ukinuto u dijelu u kom su određene zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja prijedloga za ovrhu na glavni dug i u tom dijelu ovrha je obustavljena, dok je u preostalom dijelu u pogledu glavnog duga i troškova ovršnog postupka, odbijen prigovor apelanta kao neutemeljen, te je određeno da rješenje o ovrsi ostaje na snazi i da će se ovršni postupak nastaviti.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 2. rujna 2020. godine odbijena je apelantova žalba kao neutemeljena i potvrđeno je rješenje Općinskog suda od 7. veljače 2020. godine.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz sadržaja zapisnika o sudskoj nagodbi od 11. prosinca 2008. godine proizlazi da su potraživanja tražitelja ovrhe, a koja potraživanja se odnose na razliku plaće za period pobliže označen u sudskoj nagodbi, već bila dospjela na dan zaključenja nagodbe. Dalje je Kantonalni sud naveo da se rješenje o ovrsi zasniva na ovoj sudskoj nagodbi, koja je ovršna isprava, a obaveza koju apelant treba izvršiti određena je u cijelosti prema sudskoj nagodbi. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da su neutemeljeni apelantovi prigovori da je sudska nagodba zaključena protivno ovlaštenjima Upravnog odbora za zaključenje navedene sudske nagodbe, s obzirom da je sudska nagodba ovršna isprava, a apelant nije dostavio dokaz o pobijanju sudske nagodbe u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da se apelant obvezao da će iznose utvrđene sudskom nagodbom isplatiti najkasnije do okončanja procesa privatizacije, pa kako apelant do podnošenja prijedloga za ovrhu svoju obvezu nije ispunio, a da nije obuhvaćen procesom privatizacije, tražitelj ovrhe nakon proteka razumnog roka ima osnova od apelanta tražiti ispunjenje obveze (smatra se da je paricioni rok protekao). Kako apelant nije dokazao da je ovršna isprava ukinuta poništena ili preinačena, sukladno članku 47. točka 1. i 2. Zakona o ovršnom postupku, Kantonalni sud je istakao da je odluka prvostupanjskog suda pravilna.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant je naveo da su redoviti sudovi povrijedili navedena prava apelanta svojim proizvoljnim i nepravilnim tumačenjem i primjenom odredaba Zakona o ovršnom postupku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da apelant kao javno poduzeće ne uživa prava iz Europske konvencije, ali da uživa garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo ovršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u ovršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv apelanta na osnovu sudske nagodbe. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom ovršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze apelanta“, već da su ona utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji su rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP-2955/19 od 19. veljače 2020. godine, AP-352/20 od 8. travnja 2020. godine, AP-805/20 od 22. travnja 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3573/20 (Javno preduzeće "RAD" d.d. Tešanj) | Sudska praksa | Aktio