Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3862/20 („PERUTNINA PTUJ BH“ d.o.o. Breza)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3862/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3862/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela „PERUTNINA PTUJ BH“ d.o.o. Breza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela „PERUTNINA PTUJ BH“ d.o.o. Breza protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 047290 19 Rsž 2 od 28. maja 2020.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. „PERUTNINA PTUJ BH“ d.o.o. Breza (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Breze, koju zastupa Alma Mulahasanović advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 Rs 047290 20 Rev 2 od 27. avgusta 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 047290 19 Rsž 2 od 28. maja 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 Rs 047290 18 Rs 2 od 3. maja 2019. godine, u postupku radi utvrđenja, činjenja i isplate, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužioca (S.H.) da se ponište kao nezakoniti odluka (apelantkinje) o promjeni radnog mjesta tužioca od 1. januara 2014. godine, rješenje (apelantkinje) o prestanku ugovora o radu tužioca od 3. januara 2014. godine i ugovor o radu od 1. januara 2014. godine, da se utvrdi da se tužilac nalazi u stalnom radnom odnosu kod apelantkinje na radnom mjestu „komercijalista“ sa punim radnim vremenom, pa da ga je apelantkinja dužna vratiti na ovo ili drugo odgovarajuće radno mjesto, regulisati mu radnopravni status, isplatiti mu naknadu plate u visini plate koju bi tužilac ostvario da je radio i omogućiti mu obavljanje poslova i radnih zadataka na istom radnom mjestu, te da se obaveže apelantkinja da isplati tužiocu, na ime naknade plate za periode precizirane izrekom prvostepene presude određene novčane iznose pobliže označene izrekom predmetne presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da na ime doprinosa iz plate i na platu za penzijsko i invalidsko osiguranje za period pobliže označen izrekom prvostepene presude uplati određeni novčani iznos Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, te dostavi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Obavezan je tužilac da apelantkinji nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 3. maja 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 56 0 Rs 047290 19 Rsž 2 od 28. maja 2020. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je poništio kao nezakonite odluku (apelantkinje) o promjeni radnog mjesta tužioca od 1. januara 2014. godine, rješenje (apelantkinje) o prestanku ugovora o radu tužioca od 3. januara 2014. godine i ugovor o radu od 1. januara 2014. godine, utvrdio da se tužilac nalazi u stalnom radnom odnosu kod apelantkinje na radnom mjestu „komercijalista“ sa punim radnim vremenom, te da ga je apelantkinja dužna vratiti na ovo ili drugo odgovarajuće radno mjesto, pa obavezao apelantkinju da tužiocu na ime naknade plate za periode precizirane izrekom prvostepene presude određene novčane iznose pobliže označene izrekom predmetne presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da na ime doprinosa iz plate i na platu za penzijsko i invalidsko osiguranje za period pobliže označen izrekom prvostepene presude uplati određeni novčani iznos Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, te dostavi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Odbačen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužilac tražio da mu apelantkinja reguliše radnopravni status i isplati naknadu plate u visini plate koju bi tužilac ostvario da je radio, te da mu omogući obavljanje poslova i radnih zadataka na istom radnom mjestu. Obavezana je apelantkinja da tužiocu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 28. maja 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 56 0 Rs 047290 20 Rev 2 od 27. avgusta 2020. godine (vrijednost spora 11.000,00) odbacio predmetnu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a kada su u pitanju nenovčani zahtjevi, za ocjenu prava na dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac u svojoj tužbi označio. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju tužilac u tužbi podnesenoj 13. februara 2014. godine postavio nenovčani i novčani tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je u vezi s tim naveo da, kada u jednoj tužbi tužilac obuhvata dva zahtjeva od kojih je jedan novčani, a drugi nenovčani i za oba zahtjeva označi jednu vrijednost spora, vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva utvrđuje se tako da se od ukupne označene vrijednosti spora odbije vrijednost novčanog zahtjeva, pa je ukazao da je u konkretnom slučaju označena visina vrijednosti predmeta spora u tužbi 11.000,00 KM, a vrijednost novčanog zahtjeva je 7.268,81 KM, što znači da vrijednost nenovčanog zahtjeva iznosi 3.731,19 KM. Vrhovni sud je stoga zaključio da da predmetna revizija nije dopuštena sa stanovišta primjene navedenih zakonskih odredaba, s obzirom da je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude o novčanom zahtjevu iznos od 7.268,81 KM, a vrijednost nenovčanog 3.731,81 KM. Vrhovni sud je takođe naveo da nije dopustio reviziju ni primjenom odredaba člana 237. st. (3) i (4) ZPP jer je ocijenio da ne postoje uslovi za dopuštanje (izuzetne) revizije u konkretnom predmetu jer apelantkinja nije postupila u skladu s odredbama člana 237. stav (5) ZPP, odnosno u reviziji nije označila pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.

Apelacioni navodi

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava). Apelantkinja navodi da je pravilna presuda Općinskog suda preinačena nezakonitim postupanjem Kantonalnog suda, te od Ustavnog suda traži da utvrdi da su njena prava zagarantovana Ustavom BiH i Evropskom konvencijom povrijeđena postupanjem Kantonalnog suda i Vrhovnog suda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelantkinja je protiv presude Kantonalnog suda od 28. maja 2020. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 27. avgusta 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 28. maja 2020. godine.

8. S obzirom na to da je o reviziji apelantkinje odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 27. avgusta 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. oktobra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporenu presudu Kantonalnog suda od 28. maja 2020. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3862/20 („PERUTNINA PTUJ BH“ d.o.o. Breza) | Sudska praksa | Aktio