Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2582/20 (J.K.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2582/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2582/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela J. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela J. K.

protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 I 006147 20 Gži od 27. maja 2020. godine, zato što ju je podnijelo neovlašćeno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. J. K. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bratunca, podnijela je 24. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 I 006147 20 Gži od 27. maja 2020. godine. Takođe, apelantkinja je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio izvršenje na ½ bračne imovine koja je predmet izvršnog postupka, dok se ne donese odluka povodom prigovora trećeg lica“.

2. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 01 006147 1813 od 27. novembra 2019. godine ponuđaču, a istovremeno i tražiocu izvršenja (D.M.) dosuđena je nepokretnost pobliže označena izrekom predmetnog rješenja, sa upisanim pravom trajnog korišćenja na ime izvršenika (R.K.), te je određena predaja u posjed predmetne nepokretnosti tražiocu izvršenja kao kupcu i naloženo Područnoj jedinici Bratunac Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove da predmetnu nepokretnost upiše sa istim pravom koje je imao izvršenik.

3. Rješenjem o namirenju Osnovnog suda broj 82 01 006147 1813 od 27. novembra 2019. godine namiren je tražilac izvršenja iz procijenjene vrijednosti nekretnina od 707.197,30 KM za iznos troškova izvršnog postupka (1.000,00 KM), iznos troškova parničnog postupka (2.726,00 KM), iznos glavnog duga (146.000,00 KM) i iznos kamate (koja je dostigla glavnicu), te su ukinute sve provedene izvršne radnje.

4. Odlučujući o žalbama izvršenika izjavljenim protiv rješenjâ Osnovnog suda od 27. novembra 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 82 0 I 006147 20 Gži od 27. maja 2020. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio navedena rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi izvršenika da je Osnovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije obrazložio prigovor trećeg lica (apelantkinje), koja je istakla da je 14 predmetnih nepokretnosti njeno vlasništvo, jer predstavljaju bračnu tekovinu. Okružni sud je u vezi s tim ukazao da je odredbama člana 51. stav (2) Zakona o izvršnom postupku propisano da prigovor trećeg lica ne sprječava provedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako tim zakonom nije drugačije određeno. Okružni sud je takođe naveo, a u vezi sa žalbenim navodima izvršenika da nepokretnosti koje su predmet izvršenja ne predstavljaju njegovu „svojinu“, da je izvršenik predmetne navode isticao u prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju, kao i u žalbi izjavljenoj protiv rješenja kojim je navedeni prigovor odbijen (te da je Okružni sud, odlučujući rješenjem o toj žalbi, u istom već zauzeo pravni stav po navedenom pravnom pitanju i pri tome dao jasne i argumentovane razloge), pa je uputio izvršenika na stav i razloge svoje ranije odluke, bez potrebe za njihovim ponavljanjem.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi da je pred Osnovnim sudom u toku izvršni postupak koji je D.M. pokrenuo protiv R.K,, u kojem postupku se ona „uključila kao treće lice, podnošenjem prigovora, kojim je tražila da se iz predmeta izvršenja izdvoji ½ imovine kao bračna tekovina“, te da postupajući sudija nikad nije donio odluku o prigovoru trećeg lica, a da ni drugostepeni sud nije po tom pitanju donio nikakvu odluku premda je i sam izvršenik u žalbi navodio da postoji prigovor trećeg lica i da o njemu treba odlučiti.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;

7. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podnijela apelaciju protiv rješenja Okružnog suda kojim je odlučeno o žalbama izvršenika (R.K.) izjavljenim protiv rješenjâ Osnovnog suda donesenih u predmetnom izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja (D.M.) protiv izvršenika (R.K.). Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju je protiv osporene odluke podnijelo lice o čijem, ranije izjavljenom pravnom lijeku, nije odlučivano u ovom postupku, zbog čega nije ovlašćeno da u svoje ime apelacijom osporava predmetnu odluku.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2582/20 (J.K.) | Sudska praksa | Aktio